 |
|
| online knjiga žalbe hrvatskog zdravstva |
| Bolnica
Rebro - ( KBC ) Zagreb |
| Datum : | 23.08.2006.. |
| Ime : | Viktorija Kranjčec |
| email : | viktorijak@net.hr |
| Naziv ustanove : | KBC Rebro |
| Odjel : | Onkologija |
Komentar
: |
Sestra mi je operirana 1999.g prvi put, a 2005g drugi put radi tumora mozga koji se vratio. Dijagnoza je bila oligoastrocitoma. Mi kao laici, a i uzmemo li da je svaki tumor, bolest za sebe i neme propisanih pravila i očekivanja o razvitku bolest, IPAK smo trebali bit upučeni o kakvoj bolesti se radi, te o mogučnosti liječenja. E pa to se nije desilo, nakon oper. sestra je bila podvrgnuta kemot. i uzimanju lijekova, a u 3.mj 2006, zadnja kemoter.je završena. U 4mj je bila na MR gdje je rečeno da je tumor veći nego ikad i naravno proširio se. Moji roditelji su poslani kući sa mojom sestrom bez ikakvih preporuka šta činiti dalje, i šta je najvažnije, šta očekivati dalje i kako se nositi s time. Moja sestra je iz dana u dan ostajala bez neke funkcije, da bi tek onda na naša inzistiranja počela primat inekcije koje bi smanjile oteklinu oko tumora. Da skratim, u 7mj je zaprimljena na odjel onkologije, a i oni su ju već htjeli maknut što prije od tamo u neku ustanovu, gotovo nepokretnu. Uz svakodnevne borbe u bolnici sa sestrama koje nisu vršile njegu pacijenata, u svakom slučaju NEDOSTATNU njegu,koje su puštale nju s hranom u ustima tko zna koliko dok mi nismo došli, pa do doktora koje moraš lovit na hodnicima, da bi ti rekli-Šta vi očekujete, pa ona živi iznad prosjeka. MOLIM?! Izborili smo se da dobije Temodal preko HZZO, a na kraju potpis jedne liječnice, koja to nikako nesmije bit, čeka se mj.dana, kada je nama svaki dan bio dragocjen, a onda jos 20 dana nisu znali kako dat taj lijek! Primila je samo 4 dana te terapije, a onda je postala preslaba za nju. Preminula je u 9mj, a nitko od tih njezinih doktora nije smatrao za potrebno javit obitelji, a moju majku su dočekale njene stvari u vrčeama za smeće na hodniku. Smrt je usljedila nakon sepse, izazvane ranom od dekubitusa. Moja majka je svoju kćer dovela u bolnicu bez ijedne rane, uhranjenu...izašla je kao kostur,s ranama...ima toga jako puno tu, jako puno gorčine i ljutnje, radi nemara, nebrige i trčanja tih "velikih"liječnika za titulama. Sve pokude većini sestara i većini liječnika na onkologiji |
| Datum : | 23.08.2006.. |
| Ime : | Jadranka |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | KBC Rebro |
| Odjel : | Odjel plastične kirurgije |
Komentar
: |
Nitko od nas ne voli biti bolestan. Kada se dogodi da obolimo, vrlo smo osjetljivi i mnogo nam znači tuđa pažnja i briga. Tijekom 12-dnevnog boravka u KBC Rebro na Odjelu za plastičnu kirurgiju radi operativnog zahvata odstranjivanja dojke, a i prije, prilikom pregleda u ambulanti za dojku, nailazila sam na izuzetnu ljubaznost i izrazito topli ljudski odnos. Svi liječnici, posebno medicinske sestre te ostalo osoblje, odnose se prema pacijentima (bilo nas je četvero u sobi) s puno topline, humanosti i razumijevanja. U operacionoj sali, kada je bolesnik najviše prestrašen, tako uigrano, smireno i savjesno, a opet krajnje humano, toplo, više nego ljudski djeluje brojna ekipa ljudi, koja visoko profesionalno obavljaju svoj odgovorni posao. Onome tko će reći da to tako mora biti i da su za to plaćeni, treba napomenuti da u mnogim zdravstvenim ustanovama nažalost to izgleda mnogo drugačije. Jasno je da su to ljudi sa svojim životima izvan bolnice, međutim u bolnici su to ljudi koji potpuno pripadaju svojoj struci i osmijeh im ne silazi s lica, a pacijent i njegovo zdravlje su im zaista glavna i jedina briga. Mogla bih navesti niz imena iz moje priče, no ne želim nekog izostaviti, pa neka ostane ovako. Ekipi liječnika i sestara s Odjela plastične kirurgije u KBC-u Rebro želim puno uspjeha i sreće u daljnjem radu, da još dugo na ovaj način rade svoj posao i da budućim pacijentima olakšaju boravak u bolnici jednako kao što su meni. Svima veliko, veliko hvala. Jadranka Takać |
| Datum : | 18.08.2006.. |
| Ime : | Ivana |
| email : | ivana.skender2.@zg.t-com-hr |
| Naziv ustanove : | KBC Rebro |
| Odjel : | Klinika za kardijalnu kirurgiju |
Komentar
: |
2002 g. po prvi puta sam se suočila sa teškom bolesti u svojoj obitelji. Moj suprug star 30 god. HRVI, obolio je od INSUFFITIENTIO VALVULAE AORTAE IV, Prognoze su bile poprilično loše, ali uz svu pomoć cijelog odjelnog tima kompletno liječenje, operacija i oporavak su prošli bez ikakvih komplikacija i on je danas relativno zdrav eovjek. 2005 god. obratila sam se Mr.Sc.Dr. Čorić Vedranu za pomoć oko nekih stvari vezanih uz bolest i taj isti liječnik me je odmah primio, saslušao i puno mi pomogao i neizmjerno sam mu zahvalna na tome!! Ovim putem želim pohvaliti kompletno osoblje bez iznimaka na vrhunskom radu i susretljivosti!! Moram naglasiti da ni u jednom momentu nisam na ni jedan način osjetila da netko od mene traži bilo kakavu novčanu ili neku drugu uslugu. HVALA!! |
| Datum : | 15.05.2006.. |
| Ime : | Ružica |
| email : | marko.vrdoljak@bj.htnet.hr |
| Naziv ustanove : | KBC Rebro |
| Odjel : | Zavod za neonatologiju i intenzivno liječenje |
Komentar
: |
Moja
je Mia prevezena na Rebro zbog aspiracije mekonija. Bila je na odjelu
21 dan. U ta tri tjedna niti jednom nam se nije dogodilo da je netko neljubazan,
da ne možemo dobiti informaciju o stanju svoga djeteta ili da ne možemo
do nje za razliku od bjelovarskog rodilista gdje su se liječnici u viziti
čudili otkuda mi slike bebe u inkubatoru sa intenzivne (pitanje: koga
imate tamo da ste to dobili?). Nevjerica kad sm im rekla da je muž kod
Mie svakidam od 14 do 18. Veliko HVALA svim liječnicima, sestrama i svima zaposlenima tamo na stručnom liječenju mog djeteta, na svim ljubaznim riječima i pomoći u trenucima kad mi je bila potrebna. |
| Datum : | 31.03.2006.. |
| Ime : | Novella |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | KBC Rebro |
| Odjel : | Kardiovaskularna kirurgija |
Komentar
: |
Ovim kratkim pismom želim na određen način olakšati svim budućim pacijentima Odjela kardiovaskularne kirurgije Bolnice Rebro. Kada kažem "olakšati" znaći prenijeti im vlastito iskustvo da ih upravo na tom mjestu oćekuje najbolji medicinski tim predvođen vrhunskom pročelnicom odjela. prof. dr. Ivanom Tonković. Iako sam pravnik po struci mišljenja sam da se cjelokupno osoblje Odjela kardiovaskularne kirurgije može ponositi što ima čast da radi, ući i ćini dio tima i medicinskog osoblja jednog takvog vrhunskog stućnjaka, a nadasve neizmjerno dobre i struci predane osobe kao sto je prof. dr. Ivana Tonković.Nakon vrlo teškog i zahtjevnog operativnog zahvata abdomino-bifemorlne rekonstrukcije koji je izvela prof.dr.Ivana Tonković moja majka gđa. Alijagia danas 31. 03 2006. godine otpuštena je kući u vrlo dobrom stanju. Ovim se još jednom želim zahvaliti cjelokupnom medicinskom osoblju Odjela kardio vasklularne kirurgije Bolnice Rebro a posebno i nadasve prof.dr. Ivani Tonković. |
| Datum : | 16.10.2005. |
| Ime : | Zvjezdana |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | KBC Rebro |
| Odjel : | Kirurgija |
Komentar
: |
Dana 08.10.2005. KBC Rebro zaprima hitan slučaj, radi se o gospodinu starije životne dobi (94 godine). Nakon pregleda ustanovljena je poprilično teška dijagnoza. Riješenje se naziralo samo kroz jednu akciju - HITNA OPERACIJA. Ne treba navoditi koliko je rizično izvoditi operaciju, na osobi tih godina. Obitelj je naravno jednoglasno donijela odluku - PRISTAJEMO, IZVRŠITE OPERACIJU. Taj čovjek je imao dijagnozu s kojom bi preživio još koji sat bez operacije. Poznajući problematiku, kod takvih operacija, rekli smo liječničkom timu da pacijent ima vrlo dobro srce, te da smatramo da na tom području ne bi smjelo biti problema, u što se uvjerio i lijčnički tim. Operacija je krenula, a s tim i nekoliko sati strepnje cijele obitelji. Nakon tri sata operacije, stiže informacija da je trebalo izvrsiti dva kirurska zahvata, a da je stanje pacijenta ZADOVOLJAVAJUĆE I STABILNO. Najgore jutro za obitelj, slijedeće jutro. Strepnja! Doktor kaže: Stanje je dobro, sve je u redu, pacijent poćinje oporavak. Nakon samo JEDNOG I POL dana i takvog kirurskog zahvata liječnici odlučuju da pacijent NEMA potrebe lezati na odjelu INTENZIVNE SKRBI. Nakon sto je prebačen na klasičan odjel pacijent bespomočno lezi u agoniji sa infuzijom u ruci, sondom u nosu, bez aspiratora i monitora u sesterokrevetnoj sobi bez stalnog nadzora liječnika i sestre. 12.10.2005. ujutro, pacijent umire. 12.10.2005. popodne, dolazimo u posjetu, krevet je pospremljen, bolesnici iz sobe kazu PA ŠTA VAM NISU JAVILI: DEDA JE UMRO!!!! Obitelj je u nevjerici, supruga teski srčani bolesnik koja je dosla poljubiti supruga za 59.godisnjicu braka ne nalazi nikoga tko bi joj na imalo ljudski način pokusao objasniti sudbinu njezinog supuga. Osoblje im predaje stvari i šalje ih doma. DOKTORA NEMA niti da im izrazi sučut. TRAGEDIJA JE U TOME STO JE PACIJENT PREMINUO ZBOG TOGA ŠTO NIJE ASPIRIRAN I ADEKVATNO ZBRINUT, A NE KAO POSLJEDICA OPERATIVNOG ZAHVATA. Dan nakon toga kad je obitelj došla rijesiti papirologiju, ponašanje administratora je TOTALNO PROFESIONALNO NEPRIHVATLJIVO. Problem i poanta cijele ove priče je da na taj način umiru u hrvatskim bolnicama i mladi ljudi, a ne samo stariji koje 90% bolnica otpiše bez intervencije često uz rijeći, imate toliko i toliko godina, koliko bi vi htjeli živjeti. Gospodo draga TAKVI liječnici su NACIONALNA SRAMOTA. Ovim putem apeliram na Ministra, u ime svih sadašnjih i budućih pacijenata, pomognite i nama i sebi. Zapošljavajte više medicinskih sestara, a ne toliko neperspektivnih doktora. Gospodo, sestre su uz pacijente 24 sata, a ne doktori. Nedopustivo je da u nekim bolnicama radi jedna sestra na hitnoj u nočnoj smjeni. Da je možda bila koja sestra više u smjeni ili pacijent na odjelu intenzivne skrbi danas mi nebi o ovome govorili. |
| Datum : | 17.4.2005. |
| Ime : | Diana L |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Oftlamologija |
Komentar
: |
Pred par godina radi udarca prilikom povrede liječnik me je poslao okulisti na pregled. Okulist sa Rebra, crnokos, rudlav, malo deblji, nažalost mu ne znam ime ali bi mu moglo biti oko 40 do50 godina (sigurno nije dr. Jukić Tomislav, on je daleko mlađi i mršav je!) nažvrljao mi je dioptriju dva puta manju od moje i napisao dijagnoszu koju nisam mogla pročitati niti ja niti moja sestra (također liječnica!). Na molbu da mi kaže što je napisao drsko mi je odgovorio da će mi to moj liječnik reći. Na kraju mi je ZABRAVIO vidno polje, što je također pisalo na uputnici , zbog čega sam morala dolaziti drugi dan, a žurilo mi se jer su me zvali na razgovore radi posla. U to sam vrijeme bila bez posla i grčevito hvatala svaku mogućnost za volontiranje, a bez stalnog posla sam i sada. Zanima me kako je takav čovjek uspio dobiti specijalizaciju i to u tako renomiranoj ustanovi. I , samo za vašu informaciju - dioprija mi je, na žalost, i dalje onakva kakva je bila, još nitko ju nije uspio smanjiti na duplo, pa čak ni čudni oftalmolog sa Rebra. Sada i dalje idem k svom privtanom oftalmologu i oduševljena sam jer nakon posjeta njemu barem dobro vidim , a to je ono što mi treba u životu. Nadam se da druge njegove žrtve, koje nisu liječnici, neće proći baš drastično lošije, a sebi želim da uspijem naći posao s kojim ću konačno moći ljudima stvarno pomagati, za što sam se školovala i što sam u životu željela! |
| Datum : | 23.3.2005. |
| Ime : | Nena |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Radiologija |
| Komentar
: |
Dijagnoza
teške bolesti, strah, depresija, bol, borba za život....sve se to može
pročitati na licima pacijenata koji se zrače u nadi da će im biti bolje.
Ovo je priča jednog "vanjskog" pacijenta koji je svaki dan dolazio
na zračenje i susretao se sa nizom problema. O nemogućnosti prkiranja
ispred KBC-a da i ne prieamo, gužve, čekanje po dva do tri sata na zračenje
koje traje 5 minuta.... Bolnički pacijenti su dovoženi na zračenje bez
ikakvog rasporeda ili dogovora. Čekaonica bi bila zakrčena kolicima i
krevetima nepokretnih pacijenata iz bolnice, koji kao takvi uvijek imaju
prednost nad vanjskim pacijentima iako i jedni i drugi imaju istu, užasnu
dijagnozu karcinoma. Zbog čega je to tako? Zašto se za bolničke pacijente
ne odredi jedan period tijekom dana u trajanju od 2 do 3 sata kada ne
bi bili primani vanjski pacijenti? Zbog čega se otežava život teško bolesnim
osobama kada je za rješenje problema potrebno samo malo dobre volje i
organizacije? Hvala! |
| Datum : | 11.2.2004. |
| Ime : | Alica |
| email : | ALICA1@VIP.HR |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Kabinet za leće |
| Komentar
: |
Nakon
pregleda u kabinetu za leće ustanovljena mi je kratkovidnost i astigmatizam
te su mi preporučene meke torične leće. Takve leće i odgovarajući pribor
koštaju preko tisuću kuna, a trebate dva godišnje. Zdravstveno ne pokriva
trpškove leća već samo naočala. OK, to je moj izbor pa ga i pristajem
platiti. Uz karton (tj. onaj papir koji dobijete nakon pregleda i na kojem
bi trebala pisati dijagnoza i podaci o dioptiriji, zakrivljenosti itd.)
dobila sam i papiria s nekakvim brojem za koji je sestra rekla da je broj
po kojem organizira kartone pacijenata te da ga kad dođem na slijedeći
pregled moram imati kako bi mogla naći moj karton. Na samom kraju dobila
sam i vizitku LCL optike s preporukom da kod njih naručim svoje leće.
I uputim se ja naivna kod tog optieara sa svojim papirom ("kartonom")
s Rebra, a on me zatraži onaj tajanstveni broj kartona iz bolnice. Zašto?
E pa zato što su samo u njemu svi podaci potrebni za narudžbu mojih specijalnih
leaa. A on je valjda u ekskluzivnom odnosu s Rebrom glede nabavke leća.
Zanimljivo. Ljuta na sebe, ali i na takve odnose otišla sam u Ghetaldus te tamo ugodnije, brže i jeftinije obavila sve od pregleda do nabave leća. Ima li kabinet za leće Rebra pravo zadržati moje podatke samo za "svog" optičara, iako pacijent leće plaća iz svog džepa... |
| Datum : | 14.12.2004. |
| Ime : | Ana |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Klinika za pedijatriju - Endokrinologija i dijabetes |
Komentar
: |
Tek danas sam saznala za ovu stranicu. Moja priča je iz prošle godine, ali za pohvalu i lijepu riječ nikad nije kasno Želim pohvaliti cijeli odjel za dječiju endokrinologiju i dijabetes na čelu sa prof.dr. M.Dumićem i glavnom sestrom Bibom na velikom strpljenju, ljudskosti, svim lijepim riječima utjehe i svesrdoj pomoći da se prebole prvi, najteži dani kad saznate da vaše dijete koje nema ni pune tri godine boluje od šećerne bolesti i da će do kraja života morati primati inzulin. Njihova stručnost je velika, ali strpljenje da vam pomognu i objasne kako da se nosite sa bolešću djeteta još veće, a srce im je najveće. HVALA IM PUNO SVIMA! |
| Datum : | 9.9.2004. |
| Ime : | Sanja |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Hitna neurologija |
| Komentar
: |
Već
duže vrijeme patim od glavobolja i vrtoglavica koje su u zadnje vrijeme
učestale. Tako sam prije dva tjedna zbog jake vrtoglavice i mučnine otišla
na hitnu u kbc Rebro. Nakon pregleda kod vrlo mlade liječnice koja je
za vrijeme razgovora sa mnom, žvakala žvakaću gumu i "pravila"
balone, dali su mi infuziju i neki lijek za vrtoglavicu. Upozorila sam
medicinsku sestru da imam loše vene i problema kod vađenja krvi. Na što
je ona vrlo bahato odgovorila da to prepustim njoj jer je ona medicinska
sestra a ne ja. Da ne duljim tek nakon trećeg pokušaja uspjela mi je pogoditi
jednu od vena i priključiti infuziju. Ne moram reći da su mi ruke bile
crne tjedan dana. Želim samo reći da je stav većine našeg medicinskog osoblja vrlo bahat i prepotentan. Svi mi radimo za male novce, ali od njih se ipak očekuje malo više humanosti i ljudskosti. Oni koji imaju novce liječe se kod privatnika, a ostali smrtnici moramo čekati da im se netko smiluje i možda pomogne u državnim ustanovama. |
| Datum : | 10.8.2004. |
| Ime : | Željko Šarić |
| email : | zeljko.saric3@zg.htnet.hr |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Dječja kirurgija |
| Komentar
: |
Profesionalizam
- 5 Stručnost - 5 Ljubaznost - 5 Mislim da osoblje izvlači maksimum iz uvjeta u kojim rade. I zato bi pohvalio kompletno osoblje odjela te ih ocijenio sa velikom 5-icom. Osim dr. Antabaka za njegovu stručnost, susretljivost i ljubaznost +5. Hvala svima. |
| Datum : | 28.7.2004. |
| Ime : | Ivan |
| email : | ivan.kanaet@si.htnet.hr |
| Naziv ustanove : | KBC Zagreb - Rebro |
| Odjel : | Neurokirurgija |
| Komentar
: |
Prošle godine, točnije 01.08.2003. dijagnosticiran mi je tumor moždanih ovojnica ili stručno rečeno Falx meningeoma reg. Fp bilat. Nakon učinjenih svih pretraga savjetovano mi je da se obratim našem stručnom osoblju u bolnici "Rebro". Nakon prijema kod prof. dr. Pavla Miklića, ostao sam zatečen ljubaznošću osoblja i nevjericom da i mi u Hrvatskoj imamo ovakove ugledne, stručne i nadasve ljubazne stručnjake svjetskoga glasa. Svojim znanjem, stručnošću i na svakom koraku uvijek nasmiješenom osoblju, koje se trudilo da boravak svakog pacijenta protekne što bezbolnije i sretnije završi postoperacioni tretman. Ovim putem bih se javno zahvalio svim djelatnicima neurokirurgije, na nesebičnom trudu, znanju i muci, koju su pretrpjeli u svakodnevnim operacijama, a posebno prof. dr. Pavlu Mikliću, koji mi je omogućio ponovno rođenje 25.08.2003.god. i 02.09.2003. Ujedno bih se zahvalio i prof. dr. Josipu Paladinu, kao i svim ostalim dragim ljudima, za koje niti ne znam kako se zovu, a toliko su samozatajeni, da se uopće ne žele isticati. Još jednom neka Bog poživi naše drage stručnjake i ja im želim puno sriće i zdravlja u životu, a ujedno ovo mi je bila prigoda da se zahvalim tim dragim ljudima. Pozdrav svima iz Hrvatskog kraljevskog grada Knina ! |
| Datum : | 23.7.2004. |
| Ime : | Kike |
| email : | kike@hotmail.com |
| Naziv ustanove : | Rebro |
| Odjel : | Onkologija |
Komentar
: |
Ah,
odakle da počnem. Hrvatsko zdravstvo odnosno njegovi liječnici uzrokovali su dvije prerane smrti u mojoj obitelji. Naime brat je od rođenja imao izbočinu sa pojačanom maljavošću na glavi. Govorili su nam da je to madež, pa cista, pa da treba pričekati da prođe 15. godinu pa su ga nešto stalno liječili uvijek sa objašnjenjem da je to ružno za vidjeti, ali nije ništa opasno. Pa biopsije, pa pretrage uvijek začinjene plavim kuvertama, pršutima, poklonima... U 20. godini to je buknulo, hitno smo otišli na kliniku za tumore i oni su rekli da oni to nemogu operirati da treba otići u Francusku. I to smo napravili ( sa zakašnjenjem to je platio HZZO jer ONI TO MORAJU UKOLIKO SE NIŠTA NE MOŽE NAPRAVITI U HRVATSKOJ, bez svađanja i prijetnji nigdje nećete stići, ali niti sam imala vezu niti lovu ). U Francuskoj se nakon operacije ustanovilo da je posljedica tolikih godina čekanja i krivih terapija : karcinom ( podvrsta sarkoma). Međutim moj brat je bio oduševljen liječnicima u toj stranoj zemlji, pacijent se konzultira, upoznaje sa liječnikom koji mu mora objasniti što i kako će se liječiti. Nakon povratka prepisano je zračenje na koje smo čekali šest mjeseci, nakon dodatnih šest karcinom se vratio što nije vidjela njegova liječnica opće prakse, već zubarica !!!!! Kemoterapija na Rebru i odnos dr. je katastrofalan uvjeti za zdravog čovjeka neizdrživi. Majka nam je na tom istom odjelu umirala nekoliko godina ranije, nisu joj davali lijekove za bolove, budući da je bila nepokretna mi smo je dva puta dnevno presvlačili i hranili jer sestre to nisu htijele, čak niti po noći ( ne moram reći da su dvije godine ranije imali sve indikacije za liječenje metastaza koje su se pojavile nakon malignog tumora debelog crijeva - rekli su da je nema što boljeti jer je sve uredu i da ide liječti bubice u glavi, ona je tada imala 35 god., umrla je u 39 ) . Uglavnom za vrijeme primanja kemoterapije ležao je teško bolesni mladić na pomoćnom ležaju, nekada kemoterapije nije bilo pa smo ih čekali po nekoliko tjedana ( moram napomenuti da je u davanju kemoterapija vrlo važno poštivati protokol koji uključuje i vrijeme te razmaci primanja kemoterapija, brat i ja smo u to vrijem oboje studirali tako da smo se preko interneta upoznali sa cijelim protokolom koji u njegovom i brojnim drugim slučajevima nije poštovan - ne znam na osnovu čega su očekivali uspjeh, ah da nisu ga ni oeekivali naime rečeno nam je da u takvim slučajevima oni ne bi davali kemoterapiju jer to je iznimno skupo i u malom postotku slučajeva učinkovito, MOLIM VAS U TO ISTO VRIJEME ZA NEKE SE UVIJEK NAŠLA NEKA DOZA KEMOTERAPIJE I MIJESTO NA PRAVOM KREVETU U DVOKREVETNOJ SOBI ). Da skratim ovu dugačku priču, brat je umro godinu dana kasnije u stanu, nije više mogao gledati te doktore i medicinske sestre koje se nazivaju ljudskim bićima i odveli smo ga kući. Konzultirajući se kasnije sa liječnicima u Francuskoj i Novoj bolnici molili su nas da podignemo tužbu protiv sviju HZZO, liječnika, jer je za bratovu smrt ODGOVORNO CIJELOKUPNO HRVATSKO ZDRAVSTVO, nismo imali snage tada se boriti. Sada mi je žao moj brat bi imao danas 25 godina, vjerovatno diplomu u ruci i život ispred sebe, samo da su pacijenti i njihove obitelji obznanile RAT hrvatskom zdravstvu na vrijeme ( čast iznimkama, ali one su rijetke ). Ne možemo očekivati da će država stati na kraj RAZULARENIM MALIM BOGOVIMA - liječnicima i njihovim pomoćnicama, to MORAMO UčINITI MI RADI NAS SAMIH I NAŠIH BLIŽNJIH. |
| Datum : | 11.3.2004. |
| Ime : | Vijoleta Herman |
| email : | herman@hinet.hr |
| Naziv ustanove : | Rebro |
| Odjel : | Imunologija |
| Komentar
: |
Već
godinu dana obilazim doktore u pokušaju odgonetavanja čudne boleštine
koja me snašla. Osnovni simptomi su bezrazložni umor, ubrzani puls te
pritisak u zglobovima. Nakon osnovnih pretraga kod doktorice opće prakse
upućena sam na vlastito traženje imunologu. Za Vašu informaciju ima ih
4-5 u cijeloj Hrvatskoj i svi su na Rebru tako da sindrom Boga ne moram
ni objašnjavati, iako su sestre prema nekim pacijentima sasma OK. Na prvi
pregled čekala sam 7 mjeseci da bi me žena poslala doma s andolima, apaurinima,
vitaminima, puno spavanja i životom bez stresa te morem pretraga ako mi
se bude dalo, jer meni ionako nije ništa. Trebam li reći da me nije ni
slušala, a moj opis simptoma bi popratila smjehom i riječima da je to
nemoguće i zanimljivo. Nakon dodatnoga mora pretraga, koje su sve OK,
žena me smatra hipohonderom koji je u stvari super jer ima puno mlađih
od mene koji se raspadaju od leukemije. (citat) Ali eto udovoljit će mi
jer možda se nešto i nađe, pa da usput obavim i psihijatra i psihologa
nek se nađe. I tako ja svako malo po nove uputnice za neugodne i bolne
pretrage, a o gubitku vremena i da ne pričam, sve dok nisam prije nekoliko
dana naletjela na zamjenu moje doktorice opće prakse. Žena me prvi put
vidjela i postavila mi banalno pitanje imam li problema s očima. Na potvrdan
odgovor uputila me da potražim na webu Sjoegrenov sindrom, pa ako se nađem
razgovarat ćemo. Od 6 osnovnih simptoma imam 5, a bolest se dokazuje isključivo
testom suza i sline, dakle kod običnoga zubara i okuliste. !? Naravno,
postoji i krvni test, ali se kod nas ne radi, jer tko još vidio o trošku
zdravstva istraživati egzotične bolesti. Za bolest nema lijeka niti liječnici
znaju što ju izaziva, progresivna je i može dovesti do raznih gadosti
barem prema njemačkim liječnicima, a naši ju liječnici ni ne smatraju
bolešću. Najgore je što kao autoimuna bolest može izazvati spontane pobačaje, a stav naših liječnika je što nas briga, pa neće te to spriječiti da imaš vlastitu djecu. Štoviše imunologica me slala doma s riječima neka se opustim i zaboravim da se ne osjećam dobro te sretno imam djecu. Ne znam za Vas, ali mene bi jedan ili više spontanih potpuno ubio. Ali tko mi je kriv kad sam oboljela od boleštine koju ni oni koji bi trebali ( imunolozi ) ne znaju otkriti jer im se ne da saslušati pacijenta s uključenim mozgom. |