 |
|
| online knjiga žalbe hrvatskog zdravstva |
| Klaićeva
bolnica - Zagreb |
| Datum : | 29.09.2006. |
| Ime : | Vedrana |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Kirurgija |
Komentar
: |
Evo
da vam ispričam svoju priću. Danas je petak, u prošlu subotu dan mi je
počeo odlično, idila, išla sam u grad u shopping, pa kod bake, popodne
se okupam i krenem prijateljici na rođendan, tamo kod nje je sve bilo
ok, i zatim negdje oko 7h mene je užasno počelo postepeno boljeti u predjelu
negdje između slijepog crijeva i desnog jajnika, mene je bol trgala, s
rođendana sam stigla kući odmah. Popila sam u roku par sati tri tablete
protiv blova, u nadi da će prestati, ali ništa. Nema šanse, bol je bila
sve jača i jača, trgalo me, bacala sam se od bolova, nisam znala što ću,bilo
je užas. Nisam mogla više trpjeti i oko 3h u jutro roditelji su me odvezli
u Klaićevui bolnicu da vide što mi je i da mi pomognu.(iače imam 16 godina).
Stigli smo tamo za 10ak minuta, na hitnom prijemu su me odmah primili.
Doktor me pregledao, i rekao je da mu se bol čini da je između jajnika
i slijpog crijeva. Rekao je da će me zadržati u bolnici, jer me takvu
nije mogao pustiti kući. Ostala sam na odjelu kirurgije, zato jer se sumljalo
na slijepo crijevo. Mene je rano u jutro prestalo boljeti kao da se to
nikada nije dogodilo. Ja sam skočila iz kreveta živa i zdrava. Rekla sam
da me puste kući. Oni naravno nisu mogli, jer su morali saznati od kud
je takva bol bila. Htjeli su mi vaditi slijepo crijevo, ali su me poslali
na ultrazvuk, i tamo se utvrdilo da je zaista sve u redu. Slijepo crijevo
je najnormalnije. I tako sam ja dan poslije bila na ginekološkom ultrazvuku
gdje mi je liječnik rekao da imam policistične jajnike i da ću to liječiti
tabletama. To nije ništa strašno. To ima svaka druga cura, samo neke za
to znaju, neke ne. I tako sam ja jučer u jutro puštena iz bolnice. Sada
se super osjećam. Hvala Bogu bol se više nije ponovila, i nadam se da
neće. Ž elim dati liječnicima i medicinskim sestrama na tom odjelu svaku pohvalu, zato jer su ljubazni, brižni, i osjećala sam se kao njihovo dijete. Zaista su predivni i osjećajni. Brinu se predivno o svakome pacijentu. Odjel je lijepo uređen, ima sve uvjete. Dajem svaku moguću pohvalu i liječnicima i sestrama. Zaista su stručni, i najbolji doktori i sestre u cijeloj Hrvtskoj. Šaljem im veliki pozdrav. Pogotovo sestri Ružici i Dubravki |
| Datum : | 14.09.2006. |
| Ime : | Ruzica Kazimić |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | B kirurgija |
| Komentar
: |
Dolazimo iz malog gradića u Slavoniji. Naš sin je veseo i živahan dječak koji ima sada skoro šest godina, a bilo mu je samo deset mjeseci kada su mu laserom operirani hemangiomi na vratu i prsima. I sada mi je teško kada se sjetim silnih strahova i neprospavanih noći, stepnji, te noćnih vožnji prema Zagrebu. Osoblje bolnice je bilo izuzetno susretljivo i brižno. Od portira na vratima, sestara na odjelu, do liječnika. Neizmjerno hvala na nesebičnoj podršci , bezuvjetnoj pomoći i strpljenju svom osoblju, a osobito sestri Slavici Planinc i doktoru Irenku Cigitu. Bili ste tada svijetlo u našem zivotu. I dan danas smo beskrajno zahvalni Bogu što Vas je tada poslao u naš život i žvot našeg sina. Vi ste naši anđeli |
| Datum : | 01.08.2006. |
| Ime : | Goran Rozić |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Odjel
intenzivne njege |
Komentar
: |
Iako su prošle dvije godine, godina koja je ostala nas je prisilila da se javimo na ove stranice. Dijete nam je sa 10 dana primljeno na intezivnu životno ugroženo. Po strani što nisu po simptomima otkrili koarktaciju aorte, nego su dijete šopali antibioticima jer su ga liječili od nepostojeće sepse, pa od genetsko metaboličkog poremećaja da bi na kraju od njihovog neznanja dobila tešku respiratorsku bakteriju xantomonu maltofiliu i gljivičnu upalu pluća sa gljivičnom sepsom (da ne spominjem krvarenje u mozak 3 stupnja, povišen amonijak, otkazivanje bubrega i jetre). Nego pogreška, iako je ova više nego očita se može dogoditi svakome. Samo kaj se ovdje radi o ljudskom biću pa bi trebalo manje griješiti pogotovo kada su pogreške ovako kardinalne i nesvojstvene čak i za studente medicine. Ono što nas je zgrozilo je katastrofalan odnos prema nama kao roditeljima. Neću imenovati liječnike ali ću reči što su nam rekli u trenutcima kada su nas zvali da dodjemo u bolnicu jer nam beba umire. Doktorica br.1 kaže, tata brinite se za ženu, ona je sa carskog, imat će te još djece. Doktorica br.2 na telefonski upit da li je radjena krvna slika i koliki su jetreni enzimi se počne derati i pitati me da li sam ja doktor. Kažem da nisam ali da me zanima. Počne se derati kud bi ona došla kad bi čitala nalaze. Ja ju lijepo zamolim i kažem joj da mi je to važno. Nakon toga počne vičući citati kompletnu krvnu sliku (erit, leuk....) i poklopi mi slusalicu. Moje dijete je zahvaljujuci njima imala jetrene enzime (ALD ili ADH nije uopce važno preko 5.000 a normalno je oko 100 to sam znao) i počela se stabilizirati tako da je dan prije bilo 3.000. Da je ona meni rekla samo to da je danas 2.000 kak je bilo meni bi to puno značilo jer bi mi pružilo nadu da će mi djetetu biti bolje. Doktorica br.3 prilikom posjeta kaže mrtva hladna da su danas radili test na HIV jer je takva upala pluca karakteristična za sidaše. Mi smo skoro pali u nesvjest, Ne znamo kaj je našoj maloj, ne znaju ni oni, a ona lupeta ovakve stvari. Mogla je nakon kaj su dobili nalaz reći da su za svaki slučaj radili test na hiv ali je negativan, a ne ovako ad hoc tak kaj smo imali jos dva dana ludila u glavama. Doktorica br. 3 je imala jos bisera. Bebi nisu davali jesti jer su sumnjali na metabolicki poremečaj. Mi dodjemo u posjetu i vidimo bočicu. Pitamo da li su joj dali jesti. Kaže doktorica mrtvo hlada da naše djete ima puno večih problema od toga da li je dobila jesti. Opet dr br. 3 nakon što je moja žena rekla da je bebi upaljena guza i pregibi ispod pazuha doktorica kaže sestri. Sestro jeste vidli, mala je puna gljiva. Bilo je toga još ovo su samo najokrutnije stvari koje su nam se dogodile. Naravno nismo dobili ispriku nakon što je doktor iz druge bolnice našao uzrok problema. Hvala dragom Bogu, nase dijete je danas živo i zdravo. Naime, bili smo na liječenju kasnije na Rebru gdje su zaliječili sve greške iz Klaiceve i očvrsnuli bebu za operaciju koju smo napravili u Austriji. U obje bolnice su klimali glavama kada su čitali uljepšano otpusno pismo i rekli da smo presretni da nam je dijete preživilo. |
| Datum : | 12.07.2006. |
| Ime : | M.Z. |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Nefrologija/Urologija |
Komentar
: |
Htjela bih odgovoriti Dorji na njene nedoumice oko nefrologa u Klaićevoj. Da, dr Maria je, nažalost jedini nefrolog već oko dvije god. i netko od nadležnih bi se trebao zapitati zašto. Neznam što je vaš razlog posjeta nefrologiji ali ispričati ću ukratko svoju priču. Moj sin {danas petipolgodišnjak} sa dva mjeseca života završio na nef.odjelu sa uroinfektom {E.coli} i refluksom 2 stupnja. Svaku pohvalu upućujem svim sestrama na čelu sa sestrom Verom i dr. Zakanj koja je tada bila specijalizant {ne znam gdje je sada}.Tada je napravljen UZV bubrega i nađen je jedan bubreg MANJI. Nakon toga su rađene dvije scintigrafije gdje se funkcija tog istog bubrega smanjuje sa 5% na 3% i dalje smo upućeni da djetetu kontroliramo urin i urinokulturu svakih 6 mj. Kako nije bilo daljnjih infekcija upućeni smo na nefrektomiju {vađenje bubrega}, od dr.Maria ,naravno. Suprug i ja odemo urologu istom ovom kojeg Vi pljujete i koji se ne slaže sa operacijom jer dijete ima nepune tri god. On nas šalje na UZV bubrega i on nam objašnjava da je djetetu refluks uništio bubreg. Mi i dalje kontroliramo urin i sve je {kao} u redu. Sada odlazimo urologu {kirurgu} zbog jednog estetskog zahvata koji se doslovno uhvatio za glavu kad je pročitao povijest bolesti dr.Maria. Upućeni smo na privatnu nef.kliniku gdje smo primljeni vrhunski, naš razgovor trajao je puna dva sata i koštao je 300kuna. Urologija nas smješta na svoj odjel gdje imamo takav tretman koji Vam ja ne mogu opisati, gdje obavljamo tisuću pretraga koje bi trajale mjesecima. Činjenica da mi djete ima jedan potpuno uništen bubreg, neliječen i nikad više spomenut refluks, povišen krvni tlak itd..., mislim da Vam dovoljno govori o tome kako se dr.Maria brine za svoje pacijente,a to su u ovom sučaju djeca. Ja se ovim putem zahvaljujem cijelom C odjelu urologije, posebno sestri Nevenki koja je uložila jako puno truda i strpljenja. A Vama savjetujem da odete doktorici koja Vam je preporučena ,vjerujte mi znat ćete zašto ako Vam je stalo do zdravlja Vašeg djeteta. |
| Datum : | 03.06.2006. |
| Ime : | Jedna Teta |
| email : | davsec@inet.hr |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Onkologija |
| Komentar
: |
Molim doktorice i medicinsko osoblje da se počnu ponašati prema našoj djeci kao prema ljudima a ne kao brojevima Skratili ste nam posjete. Djeca koja se bore za život i nemaju velike šanse, vezana su za krevete 18 sati a vi ste bolnica koja nosi titulu prijatelja djece. Kojeg prijatelja/neprijatelja biste toliko imali zavezanog. Da je zdrav poludio bi vezan . Na 12 sati da su zavezani smo pristali radi njihove sigurnosti ali 18-19sati je previše, zato vas molim i nadam se za malo providnosti HVALA |
| Datum : | 21.05.2006. |
| Ime : | Željko |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Opekline |
| Komentar
: |
Prije nešto više od godinu dana nas sin (Andi) je operiran u Klaićevoj kod doktora Zorana Bareota. Za tog ČOVJEKA imamo samo rijeći hvale i mislim da je takvih doktora i po ljudskosti a i po stručnosti malo u Hrvatskoj.Doktore puno vam hvala na ljudskosti i pažnji koju ste nam pružili prilikom boravka u vašoj ustanovi obitelj Marković iz Pule. |
| Datum : | 18.05.2006. |
| Ime : | Mama |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Onkologija |
| Komentar
: |
Naše dijete se ljeći već mjesecima od raka, ima manje od tri godine. Zbog loših uvjeta na onkološkom odjelu, bitno nam je skraćeno vrijeme posjeta. Zbog toga mora biti vezano u krevetiću 17 sati dnevno. Dragi ljudi kad bi ste samo znali što prolaze dijeca i roditelji na tom odjelu, uvenulo bi vam srce. Dalo bi se jos puno toga napisati, a s obzirom na uvjete u kojima se radi svima skidam kapu. Za Rebro bi svima preporučila da turistićki obiđu sve djećje odjele i da dobro, dobro razmisle kome ae dati glas na sljedećim izborima. |
| Datum : | 01.04..2006. |
| Ime : | Nikica |
| email : | Nikica_t@yahoo.com |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Kardiološka
poliklinika |
| Komentar
: |
Nakon
redovitog sistematskog pregleda našoj je kćeri ( godina i sedam mjeseci)
otkriven šum na srcu pa smo upućeni na ultrazvuk i pregled kod kardiologa. Bili smo jućer u Klaićevoj, u Kardiološkoj poliklinici gdje smo vrlo ljubazno primljeni, a malena vrhunski obrađena. Najljepša hvala osoblju poliklinike. Zahvalna mama! |
| Datum : | 03.04..2006. |
| Ime : | Ivica |
| email : | ivica.butkovic@sk.t-com.hr |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Opekline |
| Komentar
: |
Prije
četiri godine naš sin je zadobio opekline trećeg stupnja i tako dugim
putem od Novske do Gradiske,pa od Gradiske (konačno) je stigao do Zagreba.
Nas izbezumljene roditelje dežurni liječnici i sestre su odlično primili
te su nas pokušali na svaki način smiriti i objasniti nam situaciju. Sve
je bilo u redu dok se nije pojavio glavni liječnik na odjelu i počeo mene
i moju suprugu (tada trudnu osam mjeseci) vrijeđati kako smo to mi pazili
na dijete i govorio nam je da nam je dijete u životnoj opasnosti da je
veliko pitanje da li će se izvući. Nakon razgovora sa njime meni i mojoj
trudnoj supruzi je jedino preostalo baciti se kroz onaj otvoreni prozor
u njegovoj kancelariji. Dijete nam je ostalo u šok sobi a nas su poslali
kući i rekli nam da dođemo sutradan ujutro razgovarati sa liječnikom. Na svu sreću (u toj nesreći) taj drugi dan nas je dočekao doktor Z.Bareot i odmah nas prvom rečenicom smirio. Objasnio nam je situaciju i ispalo je da ona i nije tako strašna kako smo prvi dan bili obavjesteni od dotičnog doktora. Mi i dan danas zahvaljujemo doktoru Bareotu što nam je spasio dijete i ponosni smo na svog (sada) prvašića. Možda bi jedina zamjerka bila što su nam tom odjelu posjete samo jedan sat, a to je zaista premalo jer djeca su tada kad su tamo najranjivija i neka od njih su jaka pa tu tugu drže duboko u sebi ali kad tad ona izađe na vidjelo. LIJEP POZDRAV I VELIKO HVALA DOKTORU Z.BAREOTU OD OBITELJI BUTKOVIĆ IZ NOVSKE!!!!!!! |
| Datum : | 18.01.2006. |
| Ime : | Mirko |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Onkologija |
| Komentar
: |
Ukratko: užasan odnos prema pacijentima liječnika (čast izuzecima) i većine sestara, odnos prema roditeljima ispod svake razine, nedavanje informacija, povišeni ton liječnika, gubljenje dokumentacije, nalaza, totalni kaos. Psihološki pristup djeci je ispod svakog nivoa, odjel skučen, neadekvatan i sramotan za referentni centar za tumore za djecu. STRAŠNO |
| Datum : | 05.01.2006. |
| Ime : | Tanja |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Zavod za ortopediju |
| Komentar
: |
Moj
sin rođen je s deformitetom stopala pes equinovarus, zbog čega smo od
samog početka pacijenti ortopedije u Klaićevoj bolnici. Ne mogu reći da
smo bili loše tretirani, naprotiv, zahvaljujući njihovoj fizikalnoj terapiji
i divnoj gospođi Veri koja s njim vježba već preko godinu dana, njegova
stopala su se znatno ispravila i prohodao je bez problema, i to bez operacije. Međutim, problem je nastao ove godine (dječak sad ima 16 mjeseci). Ljetos smo dobili doznaku za ortopedske cipele, ali smo s izradom pričekali da maleni prohoda. Cipele smo izradili kod Valeka. Međutim, sad se pojavio problem, a to je da prof Vrdoljak ne želi ovjeriti funkcionalnost ortopedske ipele. To što ne želi, ne bi bio toliki problem (ima pravo na svoje stručno mišljenje), ali on s nama uopće ne zeli razgovarati, nego komunicira isključivo preko medicinske sestre. Nijednom riječju nije nam objasnio zašto te cipele ne smatra dobrima, a nije ni pogledao dijete ni kako hoda. Naprotiv, kad smo suprug i ja zadnji put bili ondje u pokušaju da dođemo s njim u kontakt, napisao nam je na povijest bolesti da "ne postoji indikacija za ortopedske cipele", iako je on sam ljetos izdao doznaku. To je napisao bez da je razgovarao s nama, bez da je pogledao cipele, bez da je vidio dijete koje liječi (i opet samo preko sestre). Ovaj postupak pokazao je njegovu krajnju ignoranciju, a već dulje vrijeme nezadovoljni smo njegovim odnosom prema pacijentu, jer nam nikad ništa nije objasnio, a pregled kod njega izgleda kao da pregledava predmet, a ne dijete. Da nema fizikalne terapije koja nam je stvarno pomogla, već bi davno otisli iz Klaićeve. Međutim, nakon ovog postupka, sumnjam da ćemo ostati i dalje njihovi pacijenti. |
| Datum : | 22.11..2005. |
| Ime : | Dorja |
| email : | dorja0@net.hr |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Urologija |
| Komentar
: |
Moje bolesno sedmogodišnje dijete je bez imalo grizodušja i bez potrebnog pregleda (uz uputnicu i dogovoreni termin koji sam imala) upućeno u ordinaciju privatne prakse doktorice nefrologa koja je donedavno radila u Klaićevoj jer izuzetno neljubazan i taktičan dr. Bastić i njegova sestra tvrde "da cijela Klaićeva klinika nema nefrologa" da bi sasvim slučajno otkrila da dr. Marić taj posao obavlja tamo već 25 god. Zašto se pacijenti ne upućuju njoj na pregled i zašto se presućuje njezino postojanje na klinici trebao bi znati g. Bastić i njegovi sučesnici. Što je s onim pacijentima koji nemaju novaca platiti privatni pregled kod vaše kolegice, dr. Bastić? |
| Datum : | 15.11..2005. |
| Ime : | Tatjana |
| email : | tatjana.petrovcic@zg.htnet.hr |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Kirurgija |
| Komentar
: |
Svoju priču moram sad napisati jer ću ju inače zadržati samo za sebe, a smatram da ovakva ustanova ipak ne bi smjela sebi dopuštati radnike kao iz moje priče budući sve eventualno dobre utiske kvare svojim asocijalnim ponašanjem. Naime, dijete mi je primljeno u ovu bolnicu nakon kompliciranog prijeloma ruke. Do samog smještaja na odjel osoblje je bilo OK, ali od smještaja su počeli problemi jer smo se osjećali kao da nam je dijete u zatvoru, a ne u bolnici. Glavna sestra odjela traume gđa. Jasenka Kuprešanin potukla je sve rekorde neljubaznosti prema roditeljima. Večer kad smo dijete ostavili u bolnici dobili smo uputu da drugo jutro donesemo djetetu stvari i da ga možemo pogledati. Drugo jutro nije nam bilo dopušteno vidjeti dijete (prije rasprave), a isto tako niti slijedeće jutro nismo smjeli dobiti dijete na telefon. Isključivo vrijeme koje nam je bilo dopušteno je od 14-18h (vrijeme posjeta), a napominjem da se radilo o 6-god. djetetu. |
| Datum : | 20.09.2005. |
| Ime : | Snježana |
| email : | planet@net.hr |
| Naziv ustanove : | Klinika za dječje bolesti Zagreb |
| Odjel : | Kirurgija |
| Komentar
: |
Taj
dan nećemo dugo zaboraviti. Živimo u centru Zagreba. Sa suprugom čuvala
sam nećaka u dobi od godinu dana. Njegovi roditelji, inače vrlo brižni
i odgovorni , zamolili su me da tu večer u svojemu domu pričuvamo Vladu,
jer su oni pozvani na neku službenu večeru koju je bilo neprilično odbiti. Vlado je dovezen te večeri sa svim svojim "rekvizitima", a mi smo dobili detaljne upute kako ga hraniti, presvući, uspavati i slično. Jos nemamo svoju djecu , premda ih jako volimo, te smo s veseljem preuzeli obvezu. I tada tijekom ugodne večeri negdje oko 21 sat Vlado je iznenada proletio u svojoj hodalici kroz vrata nase dnevne sobe, te se strmoglavio kroz stepenište našega doma. U meni se toga trenutka sve presjeklo. Srećom suprug je bio nesto prisebniji, utvrdio da naš Vlado plače,te utvrdio da hitno moramo ići u Klaićevu. Otrčali smo tih nekoliko gradskih blokova noseći naseg Vladu umotanog u deku, i tako dojurili na kirurgiju u Klaićevoj. Nije bilo vremena niti nazvati roditelje, uostalom što da im kazemo u tom trenutku, samo smo u tom trenutku željeli da se sve ovo nije dogodilo. Utrčali smo u kirursku ambulantu, tamo nas je dočekao doktor s kovrčavom kosom, zaboravili smo prezime, mislim da se zvao Antun, medicinska dokumentacija je ostala kod Vladinih roditelja. Smireno nas je preko reda primio, u trenu pregledao Vladu, objasnio nam da još treba učiniti snimak glave, ali da će prema prvim znakovima sve biti u redu. Ponudio nas je časom vode, umirio, a za zdravstvenu knjizicu rekao da ona u ovakoj hitnosti nije nužna, a da se Vlado već vjerojatno nalazi u kompjutorskoj arhivi bolnice. Srećom snimak je bio bez prijeloma, u međuvremenu i Vlado je smireno zaspao od umora na nasim rukaa. Za ovakve stručne i humane liječnike nema prave riječi zahvale. Ne ponovio se takav dan. Nakon svega, često se sjetim tog doktora u danima kada se na nekorektan način govori o liječnicima i njihovoj profesiji. Vlado je i danas zdrav i zivahan dječak, jos se uvijek bojim pričuvati ga. |
| Datum : | 31.5.2005. |
| Ime : | Branka |
| email : | branka.palec@ht.hr |
| Naziv ustanove : | Klaićeva bolnica |
| Odjel : | |
| Komentar
:
|
Prošle
godine 03.08. uputili smo se u dječju bolnicu jer se tada naša trogodišnja
kćer žalila na bolove u donjem djelu trbuha i nije htjela hodati. Naša
pretpostavka je bila da je u pitanju slijepo crijevo i na kiruškom hitnom
prijemu smo izrazili naše bojazni. Međutim, sestra nas je presjekla pogledom
i rekla, citiram " i što bi vi tu operirali" i uputila nas na
pedijatrijsku ambulantu.Tu se doslovce otvorio pakao, naime čekali smo
više od pet sati da bi dobili samo nalaze urina i krvi koji su bili katastrofalni.
Moram napomenuti da dežurni liječnik nije htio niti ćuti o našoj bojazni
da se radi o slijepom crijevu. Malenoj je dijagnosticirana upala mokraćnih puteva, mjehura , a možda i bubrega i zadržana je u bolnici na nefrooškom odijelu gdje je primila i antibiotik. Međutim , drugi dan dežurna liječnica na nefrologiji je, srećom, posumnjala u slijepo crijevo i poslala malenu na ultrazvuk gdje je i potvrđeno da se radi o prsnuću slijepog crijeva . Samo hitnom intervencijom dežurnog kirurga , mogu slobodno reći, da je spašena. Još jednom veliko HVALA osoblju kirurškog odjela. |
| Datum : | 11.5.2005. |
| Ime : | Jenny |
| email : | jenny.l.k@vip.hr |
| Naziv ustanove : | Klaićeva bolnica |
| Odjel : | |
| Komentar
: |
Nemam
previše komentara, za sada sve samo pohvale, imam 5-to mjesečno dijete
i svaki put je kompletno osoblje bilo jako ljubazno i kompetentno! bravo!
Nadam se da će i ubuduce biti tako! Jedino bi mogli poraditi možda na parkingu? |
| Datum : | 11.5.2005. |
| Ime : | Mima |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klaićeva bolnica |
| Odjel : | Onkologija |
| Komentar
: |
Mislim da naziv odjela sve govori da ne prepričavam svoju jako bolnu i tužnu priču pa prema tome čovjek očekuje malo više razumijevanja, podrške i lijepih riječi.... iako je prošlo već više od 2 godine sjećanja na nemile događaje vjerojatno nikad neće izbljediti. Imenovat ću iako to možda nije lijepo korektno i šta ti ja znam ali za dr. Jasminku Stepan Giljević ja ne da nemam lijepih riječi, nemam ni riječi ni izraza ružnih naravno (koje bi ja upotrebila nisu još izmislili tako ružne) a i za pojedine sestre. Da mi je netko pričao sa strane da se neko tako može ponašati: neljubazno, povišeni ton, bezobrazno..... da ne nabrajam ali vjerujte nedaj mi bože ikad više imalo biti u kontaktu s njima i tim odjelom. Radije bih plaćala bolnicu negdje drugdje nego da sam osuđena na njih. |
| Datum : | 18.11.2004. |
| Ime : | Maria |
| email : | mbagov@inet.com |
| Naziv ustanove : | Klaićeva bolnica |
| Odjel : | |
| Komentar
: |
Suprug
i ja došli smo s bebom od osam mjeseci na hitan pregled. Bilo je 2 sata
u noći. Dijete usljed jake prehlade s kašljem i začepljenja nosa nije
moglo disati niti spavati. Uobičajeni postupak ispiranja s fiziološkom
otopinom i blagim efendrin-kloridom nije pomagao i željeli smo da dežurni
liječnik napravi aspiraciju nosa. Dežurna liječnica i sestra bile su izuzetno
neljubazne, i pokušale su nas se riješiti uz recept za fiziološku otopinu.
Na naš ponovljen zahtjev za aspiracijom odgovor je bio: Mi nemamo aspirator.
Zgroženi bezobrazlukom doktorice, zaprijetili smo da aemo sutra provjeriti
koliko točno aspiratora bolnica ima i uložiti žalbu na njeno ime predstojniku
Klaićeve, doktorica je rekla: Pa dobro, obavit ćemo to, ali znate dijete
će se plakati. Takovo ponašanje pojedinaca izuzetno šteti ugledu bolnice. |
| Datum : | 6.11.2004. |
| Ime : | Gordana |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klaićeva bolnica (Klinika za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva 16 ) |
| Odjel : | Kirurška ambulanta |
| Komentar
: |
Imam
dvoje djece predškolske dobi i više puta sam dolazila u Dječju bolnicu. Uvjek se užasavam i pomisliti o tome koliko je potrebno čekati na red u kirurškoj ambulanti na pregled, a sati s djetetom u naručju prilikom čekanja duži su od dana. Mislim da je tu zakazala organizacija posla, na ista vrata ulaze i hitni slučajevi i mnogobrojne kontrole. Danas sam bila na pregledu sa svojom mlađom kćerkicom kod dr. Kljenka i zahvaljujući njegovoj stručnosti, ljubaznosti i pažljivosti prilikom ambulantnog zahvata šivanja rane na licu moga djeteta, moja majčinska uznemirenost brzo je nestala. Na hitni pregled nismo čekali više od nekoliko minuta, tek toliko koliko je ljubaznoj med. sestri bilo potrebno da ispuni podatke. Lijepo se je ugodno iznenaditi i doživjeti da nesretni trenutak ozljede vlastitog djeteta nije dodatno zakompliciran problemima našeg zdravstva. Još jednom veliko hvala dr. Kljenku i dežurnoj ekipi. |
| Datum : | 14.4.2004. |
| Ime : | Iva |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Klaićeva bolnica |
| Odjel : | |
| Komentar
: |
Svaki roditelj je osjetljiv kada je u pitanju njegovo dijete. Ovo je bolnica isključivo za djecu, a za nju me vežu dosta ružna iskustva. Tu prije svega mislim na neljubaznost sestara, a mislim da bi i liječnici sa više srca i duše trebali raditi taj posao pogotovo kada su u pitanju djeca. Nikome od nas nije jednostavno reći njihova imena jer nikada se ne zna kada ćemo ih ponovo trebati i kako bi se u tom slučaju ponašala. To ne bi bilo ugodno niti nama niti našoj djeci. Razgovor liječnika sa nama roditeljima vrlo je površan puno puta obavljen na hodnicima bolnice na brzinu i reda radi, itd, itd. I na kraju, naravno, mi koji možemo uvijek ćemo pomoć potražiti u privatnim ordinacijama, ali što je sa ostalima koji to ne mogu ? |