Moja majka je teški bolesnik, preko 12 operacija, koja godinama za liječenje koristi dosta jake lijekove i uslijed toga skoro da je izgubila vid. Ima 50 godina i naravno da se nije htjela pomiriti s tim da ne vidi. Otišla je na pregled u očnu amblantu kod dr. Edite Pajić i ona joj je dala naočale koje joj ništa nisu pomogle jer je moja majka na oba oka dobila mrene. Nakon dva tjedna telefonski sam zakazala pregled kod iste doktorice, i objasnila joj da moja mama i dalje ne vidi. Odvela sam mamu u ambulantu, a ja sam otišla preparkirati auto. Kad sam se vratila, doktorice više nije bilo a moja mama je bila na rubu suza. Dr. Pajić ju je izvrijeđala jer moja mama nije mogla pogoditi stolicu na koju će sjesti jer ne vidi, a onda se još i izderala na nju jer otkud meni, njenoj kćeri pravo da je zovem na odjel i zakazujem termin. Pregled se u pravilu čeka preko 2-3 mjeseca a ja sam se usudila tražiti da je pregleda što ranije. Da sam u tom trenutku bila tamo sigurna sam da bi ubuduće pazila kako se odnosi prema pacijentima. Moja majka je nakon toga u drugoj bolnici, privatno operirala oba oka. Sada odlično vidi, i iskreno se nadam da više nikad nećemo doći u kontakt s dr. Pajić. A dr. Pajić mogu samo reći da je jedna nehumana, bezobrazna osoba bez imalo opće kulture!
Vjerujem da ova moja pritužba neće ništa promijeniti ali meni je bar malo lakše kad znam da će bar netko pročitati ovaj komentar.

Jako puno sam u navedenoj poliklinici boravila. Sestre su samo prividno ljubazne, doktor je nemoguć. Ostavila puno soldi. Plaća se svaka minuta sjedenja u ordinaciji. Narućivanje ne vridi nista, jer se uvik dugo čeka. Odgovore na pitanja ne dobivaš. Sve u svemu, strahota.
Pa i kada je hitno, do doktora Loze se ne može, a telefonski pitati nesto jednako je nemogučoj misiji. Užas

Pristojna klinika, ljubezne sestre, dok nisu nervozne ( a to su često ), ali doktor.....to je već druga prića. Jako skupo. Puno soldi sam tamo ostavila. Ima očito jako jako puno posla i dobru masku. Upravo nervira sa tkzv. "ljubaznošću". Zbog određenih problema jako puno sam u njegovoj ordinaciji provela vremena. Narućivanje ne znači nista. Uvijek se čeka jako, jako dugo, kao da se plaća po minutama koje su provedene u njegovoj ordinaciji. Recepte se dobije, a sve ostalo se masno plaća. Njega se na telefon nikada ne može dobiti, pa ni kada je hitnoća u pitanju. Ima još, ali bolje mi je ne navoditi nista............

Evo gotovo nakon dvije godine priče s kirurgije,radi se o mom pok.ocu.slomio je kuk,hitno je dovežen na kirurgiju(petak)oko 12 sati ali je morao čekati do ponedjeljka na operaciju (tadašnji šef kirurgije je odlazio u mirovinu pa su svi slavili).
operacija je dobro prošla ali kako je otac imao ranije i moždani udar trebalo mu je pomoći i oko hranjeja i pića.
Posjete su dozvoljene samo poslijepodne od 15-17 sati(sve je pod ključem-veliki red)pa mu nisam mogla niti pomoći oko hranjenja i pića. Ukratko pokušavala sam telefonom dobivati informacije kada će mu "skinuti punte" da ga odvedem doma ali sto sam više zvala to je kirurg bio gori (čak mi je njegov šef u dežurstvu rekao da ne može do pacijenta jer nije njegov već od dr.Jakšića) a molila sam jer je otac danima imao temperaturu koju je dr.Jakšić negirao (mjerile su je sestra popodne predamnom). Tada su prestale mjeriti temperaturu dok sam bila tamo. Šavove nije vadio, temperatura nije padala da bi na kraju pronašla oca na intenzivnoj-totalna dehidracija. Ono što sam ja mislila da je posljedica temperature -da polubudan leži, oni su ga doslovno ostavili da umre. Sutradan ujutro dr.Jakšića je pod hitno u intenzivnoj skinuo šavove, iako je to trebao puno ranije učiniti i oca bi odvela doma. Vračen je nakon 2 dana na isti odjel (gol golcat iako je u ormariau imao svu potrebnu robu).Ja i brat smo na vlasitu odgovornost odveli oca doma i spasili ga. Poživio je još gotovo 2 godine. Usput temperatura je nastala kao infekcija od katetera-urinoinfekcija i tek njegova lječnica opće prakse je s pravim ljekom to rješila,jer ljek koji je preporučen s odjela 10 dana nije davao rezultata. Ovaj su slučaj pokrili su i šef odjela (trauma) i šef kirurgije dr. Vanjak.

U zadarskom rodilištu rodila sam dvoje djece,2001. i 2002. godine.Imam zamjerku na medicinske sestre o kojima ovisi očito čitav porod,jer doktora nije baš ni bilo u blizini. Prilikom prvog poroda jednoj babici je završavala smjena i otišla je,s napomenom drugima da ja neću roditi u idućih nekoliko sati.Ostale sestre su to valjda doslovno shvatile pa me sat vremena nisu došle niti poviriti.U međuvremenu sam se otvorila do kraja,trudovi su bili neizdrživi,porod i tiskanje je počelo a ja sama. Nakon silnih dozivanja sestara,njihovih podsmjehivanja i komentara iz svoje sobice kako jos jedna balavica histerizira,jedna se udostojila doći. Kad je vidila u kakvom sam stanju, da mi je dijete u opasnosti jer nesto nje bilo u redu (nisu mi htjeli ni reći sto ne valja), hitno su pozvali dvoje doktora koji su mi pomogli.
Druga priča je s pedijatrije,gdje je moja jednomjesečna kćer zavrsila zbog bronhitisa.Većina sestara su odlične ali 2,3 vise sestre trebalo bi zabraniti da uopće rade u zdravstvu.Toliko su zločeste,nehumane,bezosjećajne,da im je mjesto negdje drugdje,najmanje na pedijatriji.6.dan boravka tamo ostala sam bez mlijeka.Kako imam iskustva s dojenjem (starije dijete sam dojila god.dana),zvala sam sestru i pitala jel moguće da mi kćeri daju boćicu jer ja nemam vise mlijeka. Curica je plakala od 6 ujutro do 1:30 po noći,oni su se tek oko ponoći udostojili tek nazvati pedijatricu i pitati je za savjet, koja je odbila dati maloj umjetno mlijeko je "moze povraćati i dobiti proljev". Na moje suze,moljenje da joj daju nesto jer je gladna i zato toliko plače,nisu htjeli. Sutradan sam uzela svoje dijete,odvela je kući i nahranila je!!!