 |
|
| online knjiga žalbe hrvatskog zdravstva |
| Varaždin |
| Datum : | 19.06.2006. |
| Ime : | Stella |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Varaždin |
| Odjel : | Kirurgija |
Komentar
: |
Zadnje
tri godine, moj tata je, na žalost, više u bolnici nego kod kuće zbog
različitih problema sa zdravljem. Željela bi od srca zahvaliti i pohvaliti
sve odjele Varaždinske bolnice. Osim KIRURGIJE, gdje je stanje upravo
katastrofalno. Odnos liječnika i med. sestri prema pacijentima je gori
nego odnos bilo kojeg veterinara prema životinjama. Očigledno se čeka
novac...nagrada.... Moj tata je dao krv više od 50 puta, no to nikome
baš ništa ne znači. Samo lova.... Jednom 10 dana nije jeo jer su mu svaki
dan odgađali operaciju (čekali novac). Taj odjel u bolnici je sramotan. A večina zaposlenih sramote svoju profesiju! |
| Datum : | 29.03.2006. |
| Ime : | Maja |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Varaždin |
| Odjel : | Kirurgija |
Komentar
:
|
Željela
bi istovremeno pohvaliti jednog i požalit se na drugog doktora sa istog
odjela bolnice. Naime, suprug je imao bruh te kod dr.Starea imao zakazanu
operaciju.Bruh je bio dosta velik i radio mu je teškoće kod obavljanja
svakodnevnih poslova.Napravio je sve potrebne pretrage za operaciju te
čekao mjesecima poziv od doktora da je došlo vrijeme da ga operira ali
od toga ništa. Već se osječao dosta loše i obratio se za pomoć dr.Dolgosu
koji ga je bez ikakvog problema u roku 7 dana operirao. Htjela bi mu se
i ovim putem zahvalit na profesionalno obavljenom poslu i velikoj pomoći
mom suprugu a za tako "čuvenog" dr. Starea samo imam pitanje
gdje mu je ljudskost i koji su mu prioriteti kod odabira pacijenata. |
| Datum : | 08.12.2005. |
| Ime : | Zupi |
| email : | miki@maus.hr |
| Naziv ustanove : | Bolnica Varaždin |
| Odjel : | Interna (nova zgrada) |
| Komentar
: |
Kčer (3 g.) je povračala i imala visoku temperaturu. Pedijatrica nas uputila na Internu zarazni odjel (4 kat lijevo od lifta). Dežurna liječnica joj je prepisala infuziju. Sestra (starija) najprije je ubode u lijevu ruku (lakat)- čorak, pa onda u drugu ruku, pa promaši pa malo popravi, a mala skaće do plafona i dere se ko slon. Sestra komentira "malo je dehidrirala, pa joj ne mogu pronaći žilu". Ajde ide onda u desnu zapesće (ono iznad sake). Ubode sestra i zalijepi sa flasterom i tada ode. Primjetio sam da tekućina ne ide u zilu nego van jer je bilo nabubreno i plavkasto. Ajde ja zovem sestru da provjeri i normalno da je krivo ubola. Sva sreća da ima jos jedno mjesto, normalno lijevo zapesće. Ajdemo opet, mala se dere, sestra špota zakaj ju ne držim. Pa si mislim tko je tu lud. Pošto je bilo te većeriu više djece na infuziji primjetio sam da je rijetki slučaj da sestra pogodi od prve. Sve ovisi koliko roditelj može dugo držati dijete i koliko se dijete može jako i dugo derati. |
| Datum : | 31.5.2005. |
| Ime : | Emilija |
| email : | etomicic@bhs-corrugated.hr |
| Naziv ustanove : | Bolnica Varaždin |
| Odjel : | Radiologija |
| Komentar
: |
Moja se priča ne razlikuje mnogo od drugih. Od 2000-te kad sam prvi put završila u bolnici zbog dehidracije i povišene temperature, pa do mog zadnjeg boravka u bolnici 24.05. ove godine (zbog istih simptoma), još uvijek nisam načisto od čega bolujem. U međuvremenu sam nekoliko puta bila na infuziji iz istih razloga. Tek sada 01.04 sam nakon 5 godina čekanja uspjela doći na red za CT mozga i hipofize, jer su svi prijašnji pokušaji završili na tome da je ili aparat bio u kvaru, ili tehniear na bolovanju godišnjem, ili trenutno nema slobodnih termina i sve tome slično. Svi ostali mogući uzroci su u međuvremenu isključeni : bubrezi, šećer, svi nalazi krvi i ostali u redu, ali ja brzo izubim tečnost i završim na infuziji (zbog učestalog mokrenja u vrlo kratkom vremenu). Tek sad kad se dr. Dvorščak zauzela za moj slučaj to se počelo brzo odvijati: EEG, novi nalazi štitnjače, očnog tlaka, ali sad čekam poziv na MR u Rebru u Zagrebu. Nalaz CT-a pokazuje da nešto ima ili na hipofizi ili velikom mozgu sad treba otkriti o kakvom se tumoru radi. Obzirom da mi u maminoj obitelji svi imaju bilo tumor na mozgu bilo rak dojke, to sad hitno treba napraviti sve nove nalaze da bi se dobila konačna dijagnoza. Sve to nije strašno kao "osoba" koja se javlja na telefon na radiološkom odjelu kad sam htjela naručiti snimanje na ultrazvuku dojke ( i tu imam godinama ciste koje su sad postale bolne). Na moj odgovor da je stari nalaz star 2 godine samo mi je odgovorila da kad sam do sad čekala nek čekam još toliko i da mi neće dati drugi termin do 13-og siječnja 2006.!!! Kad sam joj pokušala objasniti da mi sad nije dobro i upitala zar nema neki skoriji termin još je bila bezobrazna i rekla kako drugima daje studeni i prosinac, ali nek ja čekam kad sam čekala do sad!!! Zahvalila sam i odustala od termina. |
| Datum : | 5.7.2004. |
| Ime : | Davor |
| email : | drusilor@yahoo.com |
| Naziv ustanove : | Bolnica Varaždin |
| Odjel : | Abdominalna kirurgija ( dr. Poljak ) |
| Komentar
: |
Samo bih se nadovezao na prethodni slučaj s Abdominalne kirurgije. Imao sam tu sreću da budem pacijent dr. Poljaka. Prilikom svakog pregleda bio je ljubazan, imao sam osječaj da mu je stvarno stalo i da me ne doživljava kao "slučaj" nego kao osobu koja treba njegovu pomoć. Svaka čast. |
| Datum : | 16.4.2004. |
| Ime : | Sunčica |
| email : | spavetic@barok.foi.hr |
| Naziv ustanove : | Bolnica Varaždin |
| Odjel : | Abdominalna kirurgija |
| Komentar
: |
Uz
sva ova negativna iskustva koja su tu napisana ja bih dodala jedno ugodno
koje me je iznenadilo. Ja inače nisam ljubitelj bolnica i imali smo u
obitelji dosta negativnih iskustava, ali i čuda se događaju ! :) 31.12.2003. u 01:00 ujutro sam završila u bolnici s upalom slijepog crijeva. Da stvar bude gora uz to što je Stara Godina na taj dan mi je i rođendan i još k tome dvadeseti ! Možete li zamisliti šok. Smračilo mi se pred očima kad su mi na Hitnoj rekli da ostajem u bolnici. Dovezli su me u kolicima na treći kat i smjestili u sobu s nekom bakicom ( nemam ništa protiv drugih, ali u sobi volim imati privatnost pa je moje "raspoloženje" nastavilo drastično padati ). Ujuro su napravili razne pretrage i u 10:30 sam krenula na operciju i to totalno preplašena jer sam znala da će mi prerezati trbuh - moj ponos ;), a ujedno mi je to bio i prvi put u životu da moram biti u bolnici. Probudila sam se oko 15:00 sati i shvatila da je ona bakica otišla kući. Da, ostala sam sama u sobi. Super. Ali moje oduševljenje je pokvarila mučnina - počela sam povraćati - imala sam reakciju na anesteziju. I tako kroz cijelu noć - kojeg li dočeka! Sestra mi je rekla da će to potrajati do jutra. Sretna mi Nova godina !!! Sad se vjerojatno pitate što je tu bilo ugodno. Drugi dan u sobu je ušao doktor, pogledao ranu i ja sam shvatila kako je to jako mali rez. A i doktor je bio nadasve ljubazan. Moji su mi donijeli knjige i već sam počela učiti za nadolazeće ispite. Sestre i doktor su bili nadasve ljubazni sa mnom. Pitali su me što studiram, kako je na faksu..., uglavnom bili su jako ljubazni jer se rijetko dešava da se doktor ili sestre zanimaju za vaš osobni život. A meni je baš razgovor godio jer sam cijeli dan bila praktički sama. Četvrti dan sam puštena doma, s tim da sam morala za nekoliko dana doći na vađenje šavova. Kad sam došla, opet su i sestre i doktor bili jako ljubazni. Maknuli su mi konce i rekli da za 2 tjedna dođem na kontrolu. Međutim, nakon 5 dana, meni je rana bila nekako čudna na dodir i pomislila sam da sam možda dobila bruh jer se nisam baš pridržavala propisanog mirovanja. Došla sam u bolnicu i doktor je baš tad prolazio hodnikom i rekla sam mu što je, na što me on odmah preko reda, ( a vani je bio pun hodnik ljudi ), primio i pregledao. Na moju sreću to je bio samo ugrušak krvi ispod kože. Poslije sam išla na još jednu kontrolu i sve je bilo uredu, s tim da mi je rečeno da će sve potpuno zarasti tek početkom travnja. Sad je sve OK, rana je zacijelila, uopće se ne vide ubodi od igle sa strane, uglavnom prekrasno napravljeno. Tako da ja iz vlastitog iskustva imam samo riječi pohvale jer su svi zbilja bili predivni prema meni. Za Vas koje interesira gdje postoje dobri doktori i sestre i tko su oni : Bolnica Varaždin ; Djelatnost za kirurške bolesti ; Odjel za abdominalnu kirurgiju ; (treći kat); Mirko Poljak, dr.med ( On je uistinu bio fantastičan i ljubazan i zato 5+ ) i sve sestre koje su na tom odjelu. Zaslušili su čistu peticu i ostali bi se trebali ugledati na njih jer imaju pravi pristup prema pacijentima - pokazali su razumijevanje i ljubaznost, a to je ljudima ( pogotovo onima koji su bolesni i uplašeni ) najvažnije!!! |
| Datum : | 12.3.2004. |
| Ime : | Ivan |
| email : | --------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Varaždin |
| Odjel : | Dječji Odjel |
| Komentar
: |
Jednom
sam trebao odvesti dijete na pregled zbog eventualne operacije. Žena je
s djetetom otišla prije, a ja sam parkirao auto i uputio se u zgradu.
Prilazila mi je jedna med. sestra i ja sam je uljudno zapitao gdje se
nalazi dječji odjel. Ona je na to reagirala pitanjem da tko sam ja i što
tražim na dječjem odjelu. Kada sam rekako da mi je dijete pacijent, pa
čak i svoje prezime, rekla je da li ja znam tko je ona. Na to sam joj
odgovorio da ne znam, a ona je rekla da je glavna sestra na tom odjelu.
Lijepo sam je zamolio da mi tada kaže gdje je taj odjel, a ona je više
kroz zube prosiktala "četvrti kat". Uredno je prišla dizalu
i odvela se na 4. kat, a ja sam pješice otišao gore. Kada sam došao gore
već me dočekala žena - izuzetno ljuta jer joj je sestra rekla da se ja
s njom svađam. I da je zbog toga sada čudno gledaju. Ta je kap prelila čašu. Otišao sam k ravnatelju, dr. Hermanu, ispričao mu situaciju, a on je na to rekao " Ljudi se već žale na taj odjel". Dođite u ponedjeljak pa ćemo to riješiti. Došli smo mi u ponedjeljak u ured dr. Hermana. Tu nas je dočekao cijeli odbor: glavna sestra, glavna sestra bolnice itd. uglavnom oko 6 ljudi. Ja sam se predstavio, rekao sam im da sam također VSS ( za svaki slučaj ) i da također radim u državnoj službi i da sam zgranut takvim bezobraznim ponašanjem glavne sestre dječjeg odjela. Pokušali su progurati neku svoju priču, ali kako sam ja ustrajao na istini, glavna se sestra počela plakati, a dr. Herman je pitao da li ćemo ići dalje. Naravno, da nećemo! Uglavnom, moje dijete ni danas nije operirano, a toj se gospođi ništa dogodilo nije. |