Rodilište

Nedavno sam rodila zdravu bebu,hvala Bogu. Tokom trudnoće morala sam mjesec dana provesti u bolnici na očuvanju jer je beba bila premala, pa zastoj rasta, pa"trista čuda"..sve te dijagnoze, NASREĆU, bile su pogrešne. Ne mogu vam opisati koliko sam straha proživjela. Vrijeme koje sam provela na odjelu činilo se kao stoljeće! Doktori se ponašaju kao bogovi! Dr.Vulić me uporno ostavljao u bolnici, dok su dr.Meštrović, dr.Vukovic, dr.Budimir bili mišljenja da je to nepotrebno. Pomalo čudno!! Napominjem da nije bilo nikakve terapije. Ležati sam mogla i kući u normalnim životnim uvjetima, a rekli su mi da to nije potrebno. Zašto sam ja morala biti u bolnici onda? Da se naplati moja"ležarina". da kreveti nisu prazni..!? Nelogično. Kad ležite na očuvanju trudnoće nitko vam se ne obrača konkretno, ponašaju se prema vama kao prema maloumnim bičima koja ionako ne bi shvatila da im se nešto kaže! Strašno, ponižavajuče i za svaku osudu! Postoje doktori koji su stvarno ok. i ponašaju se ljudski a ne "uzvišeno i nedodirljivo" kao većina. Sve je prošlo ok. Nasreću. Ljudskost i razumijevanje prilikom poroda pokazali su dr.Mestrović i doktorica Benzon kao i babice kojima nažalost ne znam ime. Veliko im hvala. Što se tiče stanja u rodilištu, ima li itko odgovoran da se malo prošeta po odjelu i vidi kakve su sobe i uvjeti?! Pretpovijest! Možda da muškarci radjaju...

Rodilište

Želim zahvaliti višoj med. sestri Slavki Luetić koja je bila iznimno dobra. Rodila sam krasnog dječaka i vrlo smo sretni. Bilo je i neugodnih iskustava, ali ta žena je toliko dobra, taman kad se izgubi vira, Bog nas razuvjeri. Ne znam broj telefona od te žena, ali eto ako joj ikad išta zatreba, može se javiti. Pozdrav i gospodo, sve vama i vašoj djeci blagoslovljeno bilo. Dajte Slavki Luetić povišicu. Hvala:-)))

----------

S nepune 23 godine mi je dijagnosticirana endometrioza. Možete zamisliti koji je to bio šok mladoj osobi kojoj su dotad najveća briga bili ispiti na fakultetu. Nakon mjesec dana sam operirana na Firulama. Svaka čast doktoru Mimici i doktorici Filipović, bili su krasni. Pokazalo se da su dobro obavili laparoskopski postupak. Svaka pohvala i sestrama i cijelom operacijskom timu koji su bili krasni prema meni. Sve bi to bilo divno kad nebi bilo nekih stvari. Nema tog čuda koji bi mi mogao izbrisati sjećanje na postupak prije operacije-brijanje i klistiranje. U životu nisam doživila nesto gore! Bilo je odvratno i ponižavajuće, bolno ..... nemam riječi. Sami bolovi nakon operacije i nuspojave od zoladexa za vrijeme terapije nisu bili toliko grozni kao to. Još je meni bilo dobro. Kad se sjetim da to isto proživljavaju i žene u trudovima! Ako ikad budem imala sreću da ostanem trudna, idem u privatnu kliniku rodit! Nema šanse da to opet proživim i to u onakvim higijenskim uvjetima.
Druga je stvar vezana za terapiju nakon operacije. Po izlasku iz bolnice mi je rečeno da ću svaka 4 tjedna primati po jednu ampulu zoladexa jer su bolje rješenje od šake tableta koje bi morala svaki dan uzimati. Dan prije nego sam trebala dobiti prvu injekciju u bolnici mi je rečeno da je na sastanku doktora (ili odjela, pojma nemam-održava se svako jutro) odlučeno da bi mogla uzimati i tablete, samo manju dozu. Halo ! Šta je sad to? Prvo ih MORAŠ uzimati sve, ali nema veze-dobit će te zoladex, pa onda ništa od zoladexa, možete vi proći i s manje tableta. Kakav je to način? Kao da sam biljka pa nema veze hoću li dobit minerale u granulama ili tekućini a mogla bi i bez njih, ionako ću narasti. Mogu jedino zahvaliti mojoj majci koja je bila uporna i došla do glavnih osoba u ministarstvu zdrvstva koji su rekli da zoladex kupimo u ljekarni i da će nam sredstva biti vraćena. Tako je i bilo, uredno nam je vraćen potrošeni novac a za taj iznos je umanjena ispata bolnici od HZZO-a. I vrapci na grani znaju da bih zoladex dobila isti tren samo da sam nekoga ''dobro podmazala''. Nije dolazilo u obzir da platimo nešto na što ionako imamo pravo. Nismo htjeli iz principa, pravili su nas budalama. Imam sreću da su moji roditelji školovani pa znaju koga treba zvati da bi saznali koja su naša prava. Nikakva veza nije bila u igri, vjerujte. Samo smo dobili točne informacije o pravima pacijenata.
Nadam se da će ovo pročitati drugi i da će im to pomoći u ostvarivanju njihovih prava. Iako ti nitko ne može pomoći kad dođes u bolnicu u onakvim uvjetima. Na trenutke podsjeća na štenaru s psima koji čekaju da budu uspavani. UVJETI BORAVKA SU UŽAS, KATASTROFA, NOĆNA MORA.........slobodno nastavite.

Rodilište

Dana 17.03.2006. rodila sam prekrasnu curicu. To mi je olakšanje u cijeloj traumi koji smo obje prošle. I naravno, sama činjenica da je ona zdrava jer tad su mi sve moje patnje a i njene podnošljivije. Želim samo reći da sam se odlučila roditi u Splitu, ali cijelo iskustvo mi je ostavilo gorak okus u ustima. smatrala sam uvijek da su ljudi ti koji čine bolnicu i pri tom zanemarila katastrofalne uvjete koji se nalaze u splitskom rodilištu. Želim zahvaliti tako maloj i zanemarivoj nekolicini sestara, doktora i čistačica na strpljenju, pomoči i ponašanju. S druge strane želim reći da su ostali bezobrazni, neodgovorni i u krajnju ruku nehumano se odnose prema bebama, a pogotovo prema novim mamama. Bebe gladjuju, premataju ih prehlađene sestre, prostorija se provjetrava dok su neke bebe još u posteljama, a majke se tjera na dojenje bez dodatnih uputa, ... No prije da spomenem porođaj. Vodenjak je pukao, trudovi su krenuli, a nakon pet sati dobila sam drip. Nakon deset sati sam rodila. Bilo je grozno, doktori umjesto da daju sugestije i pomoć, oni urlaju ili ih nema u boksu dosta dugo. Nakon deset sati sam rodila, a pri tom sam šivana iznutra i naravno izvana. Kreveta nije bilo. ležala sam na pomočnom, drvenom do ujutro. Nakon toga su me strpali kod trudnica, a nakon toga u sobu. U silnim bolovima ja sam vukla torbu,a svoju curicu sam dobila tek nakon 14 sati! Nitko me u vizitama nije pregledao već su me izbacili nakon tri dana kad sam sama vukla dolje u prizemlje torbu i gegala se dok je sestra urlala "Tko čeka zensko dite!?". Zatim ga je uvalila mojima koji su me čekali dok sam ja vukla torbu za sobom i zaostajala kojih 20 metara. Suprug joj je htio dati buket cvijeća i zahvaliti , kakav je inać obićaj ali je dotićna sestra pobjegla. Sve to me je dodatno rasplakalo tako da slika nemam, a uspomena je gorka. Pišem kraću i blažu verziju svega. Zato želim zahvaliti sestri Mariji na toplini, pomoći i svoj ljubaznosti koju je meni dala i reći da ima toliko nezaposlenih koji bi rado zamijenili one ostale koji se tako neljudski ponašaju. A doktoru Tadine poručujem da malo pogleda na svoje osoblje i gestapovsko tretiranje pacijenata.

ORL

Pred kraj 2004.godine otišla sam na pregled u bolnicu Firule radi problema sa sinusima. "Dopao" me Dr.sc.Ante Sestanović, dr.med otorinolaringolog, mobitel br. 098/276-XXX. Čudite se da poznajem titule i broj mobitela navedenog doktora. E pa ispočetka... Kad me primio valjda je po mom mjestu rođenja (komentirao ga je) zaključio da bi mogla imati "love" te kad sam na njegovo pitanje odgovorila da mi je muž pomorac, njegovim komplimentima i slatkorječivosti nije bilo kraja. Sam pregled je trajao 10 sekundi i, naravno, trebala mi je operacija. Na moj upit što mi je poduzeti prije operacije i kako dogovoriti termin dao mi je vizit-kartu (u vrhu pise :Klinika za otorinolaringologiju KLINIČKA BOLNICA SPIT a ispod navedene titule, ime i broj mobitela "ljubaznog" doktora i napomenuo da ga za dogovor zovem iza 19 sati kući. Što mislite da to znači? Naravno, ja sam odustala od tog doktora kao i daljnjeg liječenja (to nisam smjela).
Inače, s osobljem ove bolnice ranije nisam imala problema jedino čekanje za bilo kakvu obradu "ubija"

Rodiliste i neonatologija

Mjesecima sam čuvala blizanačku trudnoću (2002 g.) i poznajem situaciju u st rodilistu. Sretno sam rodila, djeca su zdrava. Hvala Bogu, dr. Branici i sestri Mariji i Gordani sa očuvanja trudnoće. Super ste. Savjetovala bih svakoj mami da dobro odabere doktora koji će je poroditi u bolnici, izdvoji lovu za porod jer je to puno jeftinije nego imati dijete invalida ostatak zivota. Dr. Branica je izniman doktor, koji predano prati čitavu trudnoću svake pacijentice i to bez ikakve dodatne naknade osim valjda svoje plaće. Većina doktora također dobro obavlja svoj posao ali što kad naletiš na onih 5 ili 10% ekipe ne zna dvi pijane nacrtane guske pričuvat. Djeca invalidi su upravo proizvod takvih doktora. Najzodnija doktorica u bolnici ima super noge i struk ali na ultrazvuku u 6 mj. trudnoće nije vidila da imam dvojke. Žalosno je to sto ta doktorica nekad sama dežura, pa sad ti rodi za vrijeme njenog dežurstva.. Neonatologija je u užasnom stanju ali to je problem naših političara koji uređuju đardin sa prijateljima poduzetnicima, a djeca u redu čekaju na slobodni inkubator, majčino mlijeko ne dobivaju jer nemaju uvjete za tu aparaturu, dok najbrutalniju nehumanost oslikava slika majke kojoj je ponekad i mjesecima jedini pogled na dijete kroz prljavi prozor dok stoji na buri ili kiši bez da ga je ikad stavila u naručaj.
Zato dragi gradski oci, molim vas da se družite sa veletrgovcima bolničke opreme te neke buduće ginekologe da bar odu u zubare.

Moje je iskustvo, srećom, pozitivno. Početkom ljeta, točnije 27.06.2005. primljena sam na odjel ginekologije, sa namjerom da provjerimo moj sećer u krvi, koji je bio nešto povišen. Nakon što su pretrage obavljene, a rezultati bili uredni, dr.Branica mi je savjetovao da ostanem u bolnici (termin je bio 17.07.), jer je beba "zauzela" poprečni polozaj, pa bi moglo doći do ozljede djeteta uslijed možebitnog puknuća plodove vode. Sama pomisao na ostanak u bolnici sa jos 3 zene u sobi, bez klime i dotoka kisika, bila mi je nezamisliva. Neću spominjati higijenske uvjete, znamo svi kako to izgleda, mislim da nigdje u Hrvatskoj nema dobre bolnice. Ali, sta se može, nisam željela bilo čime ugroziti svoje dijete. Dr.Branica je otišao na godišnji 01.07., a zamijenio ga je dr.Vulić, koji mi je odmah rekao da on ne bi čekao do kraja termina, jer je beba velika, a poprečan položaj nije bio nimalo ugodan ni meni ni bebi. Pa smo ugovorili carski rez. Nisam se bunila, nije mi bilo do bolova. Moja je dilema bila da li da to obavim uz punu anesteziju ili uz spinalnu? Dr.Vulić je nekoliko puta sa mnom razgovarao u ordinaciji, odgovarao na sva moja pitanja i poslao mi anesteziologa da i s njim popričam. Odlučila sam se na kraju za potpunu anesteziju. Operacija se dogodila 08.07., gdje me je u salu odvela viša sestra Nena osobno. Krasna žena, kao i sve sestre na odjelu. Izašle su mi u susret u svemu. Prije operacije popričala sam i sa dr.Kopić, anesteziologinjom, koju sam mala prilike slušati na predavanju o Epiduralnoj anelgeziji u Klubu trudnica. Koliko mi je značilo to što me držala za ruku dok nisam "utonula u san" i iz njega se probudila, neću ni spominjati. I cijelo me vrijeme oslovljavaa sa "zlato".....Operacija je prošla dobro. Pamtim kroz maglu da me je dr.Kopić u šok-sobi posjetila dva puta, dr.Vulić jednom, a čak su me posjetile i neke sestre sa odjela. Napomena stoji da nisam imala nikakvu "vezu", niti sam kome dala novce. Jednostavno sam, nakon 10-dnevnog boravka u bolnici upoznala sve i bili su mi uistinu krasni. Nakon toga, slijedilo je jos 7 dana oporavka, gdje su mi sestre zbilja pomogle, vodile me na WC kad to nisam mogla, kupale me itd. Ono sto mi se nije svidjelo, to su sestre "od beba". Kako ja nisam dojila, neke od njih su smatrale da meni ne treba donositi bebu u krevet??? Never mind, njih sam brzo zaboravila. Ostalo mi je u sjećanju osoblje Druge jedinice ginekologije Splitske bolnice, na čelu sa dr.Markom Vulićem i Visom sestrom Nenom. Neki su se gotovo i uvrijedili kad sam im zeljela poskloniti mali znak paznje... Eto, ja sam malo odužila, ali rijetko se čuju pohvale na račun Ginekoloskog odjela splitske bolnice, pa sam smatrala da je dobro da kažem kako ima tamo i puno dobrih ljudi. A radni uvjeti su im, najblaže rečeno, KATASTROFA!!!

Svim navedenim iz mog teksta zelim svaku sreću u daljnjem radu.

Mirjana

Slomila sam ključnu kost ramena. Stavljena mi je samo tvz. stega (gaza prebacena priko ramena i zavezana na ledima.) Kost nije bila namještena tako da je nakrivo zaraslo. Gips je preskup, kako izgleda? Nažalost cu imati posljedice cijelog zivota, a optika je neposredna. U Americi bih dobila nekoliko miljuna, a dktor bi bio oslobođen licence. Nažalost ne znam kako se dr. zvao, prošlo je nekoliko godina.

Slomila sam ključnu kost ramena. Stavljena mi je samo tvz. stega (gaza prebacena priko ramena i zavezana na ledima.) Kost nije bila namještena tako da je nakrivo zaraslo. Gips je preskup, kako izgleda? Nažalost cu imati posljedice cijelog zivota, a optika je neposredna. U Americi bih dobila nekoliko miljuna a DOKTOR bi bio osloboden licence.Nažalost ne znam kako se dr. zvao, proslo je nekoliko godina.

Danas mi je rodila zaova,i to blizance!!! Još jutros sam čitala ove stranice u strahu,a sad eto želim zahvalit svom medicinskom osoblju i doktoru Vuliću na svesrdnoj pomoći,jer mislim da je u toku poroda najvažnije da osjetiš da nisi sam!! A i vama drage mame i svi oni koji se tako osjećate htjela bih poručit:samo hrabro!! Jos uvijek ima ljudi koji znaju sto im je posao i kako će ga najbolje obavit.Ipak nije sve crno.

Pacijentica sam dr. Majića. Dođem na pregled, napravi mi ultrazvuk, sve ok. Dođem do sestre i ona mi kaže da za pregled trebam platiti 50 kn za ultrazvuk koji mi je doktor obavio jer je on taj ultarzvuk sam kupio. Nema veze što imam dopunsko osiguranje i sto je to bio kontrolni pregled. Račun mi nije dala jer na to nemam pravo prema njenoj izjavi. Doktor dnevno obradi masu pacijentica i dok sam ja bila u čekaonici sestra je od svake uzimala po 50 kn. A svaki mjesec prima glavarinu za mene. Poduzmite nesto.

Iako sam na ovu stranicu naišla posve slučajno, ne mogu Vam reći koliko ona znači nekome poput nas koji smo prošli splitsko rodilište, s uglavnom većim, ne manjim posljedicama.
Konkretno, rodila sam, ako se to tako može nazvati, 1998., a sto se tiče konkretnih imena doktora, vec i sama činjenica da Vam ne mogu navesti nijedno ime (!) govori mnogo. Nakon punih 48 sati trudova, i nekakvih doktora koji su se doslovno motali uokolo, prebacujući odgovornost, zavrsih i ja na carskom rezu. I samo Bogu mogu zahvaliti da je s djetetom sve u redu, ako se izuzme ozbiljan slucaj ADHD, zbog kojeg mu zivot krece u jednom posebnom smjeru. Ja sam, medutim, druga prica. Izasla sam vise mrtva nego ziva, i samo mi je činjenica da je dijete dobro pomogla da ne dignem dreku do neba.
Nacin na koji se ponasaju prema Vama, njihova neuljudnost, nedostatak osnovnih vjestina, na trenutke nevjerojatna bezobraznost i bezobzirnost, to je rodiliste u Splitu, u kojeg se ne vracam dok sam ziva, cak i da mogu opet imati djecu. I danas, s nepunih 30, operacijom tumora i 3 tablete dnevno, vjerojatno do kraja zivota, ne mogu dovoljno nahvaliti ovakve inicijative. Jer je samo jedan razlog zbog kojeg se Oni ponasaju tako: nedostatak bilo kakve reakcije, i represivnih mjera. Pitala bih ih kako bi se odnosili prema nama kada bi ih se samo jednom lupilo po dzepu. Iako strašno, vise volim platiti ljubaznost, nego moliti za nju.
Svima koji namjeravaju roditi u ovom leglu: plati pa se rugaj.

Kad sam prvi put rodila, osoblje u bolnici je bilo manje-više dobro prema meni osim jedne sestre koja je bila tako agresivna jer nisam znala dojit bebu. Tom prilikom je tako psovala i ne moram vam ni govorit kako mi je pokazivala pravilno dojenje! Suze su mi tekle od boli. Ako netko nije za taj posao neka ga ni ne radi. Neka svoje mjesto ustupi nekom ko ima više živaca. Žene su nakon poroda jako senzibilne i ne treba im netko tko će se prema njima ponašat kao prema stoci. Jako je žalosno što im moraš dat kuvertu da bi te tretirali kao ljudsko biće.

E, ovako ljudi moji....Ja imam 26 godina i prije nekih godinu dana mi je izišla cista iznad desne obrve. Došla sam na plastičnu kirurgiju, a taj dan je radija dr.Roje. Veliki Roje ! Aha, moš mislit. Kaže on meni, "mala, operacija za 3 miseca (a radi se o licu, ej cura sam!), a ako oćeš prije, sredit ćemo za 800 kuna. Ja dobila slom živaca, imala sam tih 800 kuna, ali iz principa nisan tila. Kažem ja njemu da nema problema, da ja idem u njegovog kolege, dr.Utrobičića. Tako i bilo, došla kod čovika, operira me za misec i po dana, ali nema veze, nisan onome lihvaru tila popustit. Da bi on doša u salu za operaciju skupa s Utrobičićem asistirat. Meni se odma smrklo, možete mislit. I Utrobičić sve to lipo skinija, i kaže čekaj ima ovde doli joštoga. A Roje kaže "ajde bogati, pusti sad to." E sad ja ne znam kako su i šta oni točno učinili, ali evo sad mi se opet vratila ta cista, naravno kad nije dobro očišćena. I sad se moran opet maltretirat doli s njima ali neka, nek se zna kakav je ko! Činjenica je da se mora otić u privatnika i platit pa si miran. Ali isto će me čut doli u petak! Ajme kako se dobro negdi ispuvat.

Prije točno 3 godine dogodila mi se nesreća sa motorom. Savršeni ljudi koji su radili na hitnoj u kaštel starom su me doveli na HKB u Splitu. Tamo me je dočekala jako neuljudna mlada medicinska sestra puštene plave kose za koju san kasnije (prije par dana) saznala da se zove Marija. No to je nevažno. Važnije je to što je ta mlada sestra prisustvovala mom šivanju rane koje san uostalom čekala skoro pa cijeli dan. Nakon što me uvela u salu gospodična je odmah sjela. Tek na doktorov upit hoće li asistirat podigla je svoju stražnjicu i pucketajući balunčiće od žvakaće gume prišla je stolu. Bez ikakve zaštite na kosi koja je još uvijek bila puštena pristupila je šivanju. Doktor joj nije uputio niti riječi opaske za to stanje, a ni starija sestra koja je stala kraj nje. Zar se nekome mora desiti kakva infekcija otvorene rane da bi se tu šta poduzelo ? Samo da se zna ja radim u bolnici i viđam je jako često. Nije se niti malo promjenila-još je neotesana i naravno puštene kose. A zna se desiti da je vidim sa žvakaćom gumom...

Navedenog datuma, mojoj supruzi je prsnuo vodenjak i to je značilo - hitno u rodilište. To nam je bilo drugo dijete. I to je kao i ono prvo imalo položaj zadka. Na sreću, sin se rodio zdrav, iako je bio na neonatologiji s dijagnozom hiperehogenost dna 3. moždane komore, a sve to zbog pomanjkanja kisika u mozgu, koji je uzrokovalo nedovoljno angažirano osoblje. No, srećom. .sve je dobro završilo i on je danas zdrav i lijep momčić. Ali, da se vratim na početak priče. Poučen tim iskustvom, odmah nakon što sam suprugu doveo u rodilište, zatražio sam razgovor s dr. Čečukom koji je tog dana bio dežurni liječnik na odjelu. Upozorio sam ga da se radi o zadku i obzirom na probleme oko prethodnog porođaja, zatražio sam od njega da odmah pristupi carskom rezu. Pokušao je...ali naglašavam da je samo pokušao biti drzak i rekao je da je to njegova stvar i da ga neću ja učiti njegovom poslu!! Vjerovatno je očekivao određenu sumu DEM-ova u svoj džep, no na njegovo veliko iznenađenje, dočekalo ga je skoro krvničko hvatanje za vrat s moje strane i tiha, ali odlučna prijetnja da će se jako loše provesti ako išta u tijeku poroda krene onako kako ne bi trebalo!!
Nakon toga sam ga odgurnuo tako da se zabio leđima u zid i izašao sam vani. Bilo je oko 21.45h, tog 13.svibnja ratne 1993. Nakon nekih sat i pol-dva...tamo negdje prije ponoći, nazvao sam rodilište i doznao kako sam upravo dobio lijepu, zdravu kćerkicu, tešku 3800g.
Idući dan kad sam išao vidjeti ženu i dijete, upitala me u čudu što se to dogodilo dolje dok sam razgovarao s tim "doktorom". Jer,nakon "razgovora" samnom, došao je u rađaonu i svo osoblje okupio oko sebe i moje supruge dok nije rodila..i to bez carskog reza, a za koji je bilo sve spremno! E,da...moram napomenuti da sam u tim trenucim bio u odori HV-a jer sam upravo tog dana došao s ratišta na odmor .I to u crnoj odori postrojbi HOS-a!
Pa sad neka mi netko kaže da doktorima treba davati novac!! E,ne treba....ja mu nisam, na njegovu sreću dao ništa i danas imam dvoje prekrasne, zdrave djece. I to želim svakoj majci koja uđe u splitsko ili bilo koje drugo rodilište...neka izađe vani umorna i iscrpljena, ali jednako tako-i sretna i zadovoljna s svojom bebom u naručju !! Sve navode iz ove kartke storije moguće je provjeriti! Bog mi je svjedok da je istinito.

Prije 11 godina rodila sam svoju drugu kćer u KBC Firule u Splitu.
Hvala vam što mogu sada javno iznijeti moje iskustvo jer toliko je bilo zataškavanja među liječnicima da sam mislila da bi bio uzaludan trud pokušati govoriti. Sve ove godine sam živjela sa gorčinom što sam vidjela i doživjela nisam mogla ništa napraviti.
Prvo dijete sam rodila na carski rez (zadak, neotvaranje), čekala cijeli dan, ali nije bilo beznadno kao drugi put. Došla ujutro oko 7 sati, tamo doktor Čečuk dežurni, bio je već prije upoznat da sam imala jedan carski rez. Na bolničkom krevetu u rađaonici ležim sa priključenim CTG-om, ne otvaram se, Čečuk i ostali prolaze okolo, nikoga ništa nije briga, ispod mene posuda s plodnom vodom (za koju čistačica u prolazu kaže kako je mutna). Bespomoćno ležim, čujem otkucaje djeteta koji nisu baš snažni, ne otvaram se, dolazi podne, dr. Cecuk odlazi kući, neki drugi doktor (?) se pojavljuje, on mu kaže "da ne surađujem"(!!??) Toga više nisam vidjela. Srećom dolazi med. sestra, inaće sestra moje kolegice s posla, zapravo shvaća situaciju i kaže da će nastojati pomoći. Oko 5 popodne dolazi s dr. Zorić (iz bolnice Križine) i on će mi raditi carski rez!
Iza toga 24 sata poslije (kad je počelo dojiti) dijete povratilo plodnu vodu koje se nagrcalo čekajuci izlaz.
Odmah odneseno na neonatologiju s dijagnozom hipoksio,convulsiae. Deset dana tamo. Ne želim ni misliti kako je moglo završiti s djetetom, a meni je rečeno da je moja maternica mogla uskoro prsnuti (radi prvog carskog), a to znaći iskrvarenje do smrti.
Sve ovo radi dr. Čečuka kome se ne radi! Čula sam tada da je prije nekoliko dana tada skrivio smrt blizanaca kod majke iz Mostara. A, koliko toga ima!

Malena je ležala na neonatologiji 8 dana zbog žutice. Mogu samo reći jedno veliko hvala svim sestrama i doktorima koji su o njoj skrbili. Ali uvjeti na tom odjelu su više nego tragični .Dojilje se poredaju u hodnik veličine 2 metra x 50 cm i tu se doji dijete. Strašno. Kad sestra prođe, noge moraš skoro u zrak dizati da se može proći. Pa ta neonatologija bi trebala biti jedan posebno održavan, uređen i pažen odjel. Jer tu dolaze nejkritičnije bebe. Unatoč svom trudu i pažnji osoblja, odjel i uvjeti su strašni. Dajte nešto napravite po tom pitanju.

Samo jedno veliko hvala dr. Avramovska-Cukrov Ankici jer je spasila život mom djetetu. Da nije bilo nje, njenog truda i ljudskosti, moje dijete danas ne bi uljepšavalo moj život. Hvala od srca.

Moj porod 1998 godine u splitskom rodilištu nakon uredne trudnoće završio tako da mi je dijete invalid. Naime došla sam sa puknutim vodenjakom u jedan sat po ponoći, trudovi su bili slabi i nisam se otvarala , jedva su me i pogledali jer je bila noćna smjena, pred zoru sam prokrvarila i nastupila je opstrukcija posteljice zbog čega se dijete gušilo. Porod je dovršila jutarnja smjena, koja je bila naspavana, hitnim carskim rezom. Mogla sam tako rodit i kući ! Da su mi barem stavili ctg na vrijeme i da su me pogledali moje djete danas nebi imalo cerebralnu paralizu, trebalo je platiti ? Možda ! Povući veze ? Možda ! Šta je tu je , ali činjenica je da se u splitskom rodilištu prečesto događaju ovakve stvari. Zdravsto bi zaista trebalo riješiti ovakve nemare jer će tako državi uštediti jako puno novaca. Drugi porod je završio puno sretnije jer sam ja bila puuuno pametnija, ali još uvijek u kući imam malog slatkog invalida kojeg volim najviše na svijetu, ne ponovilo se nikome ! Porod se shvaća pre jednostavno , pa ljudi ipak se rađa novi život barem bi se tu trebalo povesti računa. Nije bitno tko je kriv već je bitno da se to ne događa ako je već djete u utrobi bilo zdravo.

PRIČA 2 :
Splitsko rodilište je nemarno i užasno, a u gradu ga od milja zovu mesnica. 1998 g. rodila sam invalidno djete koje je takvo zbog hipoksije pri porodu. Naime pukao mi je vodenjak u jedan po ponoći ,a do jutra sam već prokrvarila, a da je to vidjela tek jutarnja smjena. Meni dali apaurine i ni milimetar se nisam otvorila, a ctg mi prikačili tek oko 7. Jutarnja me poslala na hitni carski i imala sam sreću što mi djete ne vegetira. E pa Splitsko rodilište, da povedete malo više računa o porodima državi bi uštedili puno novaca. Ovakvih je slućajeva u Splitu mnogo, a jedan je i na sudu jer ima dokaze. Pročešljajte malo neuropedijatriju pa će te vidjeti da je većina trudnoća invalidne djece uredna i ne treba prevelika inteligencija da se shvate neke stvari !