 |
|
| online knjiga žalbe hrvatskog zdravstva |
| Pula |
| Datum : | 26.08.2006. |
| Ime : | Vlasta Radosavljević |
| email : | helix@post.t-com.hr |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | ---------- |
Komentar
: |
Po
tko zna koji put bili smo gosti u domu šjore Bepine i dotura Luigija.
Po tko zna koji put ovo izmamilo nam je dvoje dragih ljudi iz Maloga Mista
i pokoju suzu. Koliko ljubavi, skrbi, brižnosti, koliko ponosa u šjore
Bepine! Jer njen je Luigi likar, učen, pametan, važan. Najvažniji čovik
u mistu. Njanci rič ne zna talijanskoga, ali svake večeri prepuna divljenja
sluša stihove velikoga Dantea koje Luigi čita pred spavanje: Amor,
ch'a nullo amato amar perdona, Ima li
danas takvih liječnika? Liječnika koji svoje pacijente poznaju poimence,
koji će se zaustaviti na ulici i izmijeniti makar samo kurtoazno "kako
ste, dobro mi izgledate, svratite do mene u ordinaciju." A čovjeku
je odmah nekako lakše. Čini mu se da ima svog anđela čuvara, liječnika
koji brine, koji zna njegovo ime i njegove probleme. Lijepo je to, ne
košta to ni vremena, ni novaca, samo malo dobre volje, malo ljudskosti.
I svijet je odmah ljepši. Prije desetak dana moja mama je podigla slušalicu
telefona i s druge strane začula glas: "Je pronat šjor Pijero.
Kako je? Čekam ga sutra u bolnici. Ću ga operirat, biće kako nov." |
| Datum : | 02.08.2006. |
| Ime : | Slavica |
| email : | slavicak@skpu.hr |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Radiologija
ultrazvuk |
Komentar
: |
Jučer,
1.kolovoza naručena sam za UZV abdomena na kontrolni pregled. Ne, mogu
se načuditi drskosti liječnice koja je bila taj dan na UZV abdomena. Dok
sam ja ležala na stolu i zadržavala dah po njenoj uputi, zazvonio je mob.
i ona je normalno vodila razgovor po onome kako je odgovarala bio je privatni,
i onako usput gledala u ekran aparata za UZV i ja od šoka nisam mogla
doći k sebi. Još je i pitala med. tehničara kako se neki dio povećava,
jer ona baš ne može naći taj moj suspektni hemangiom. Na kraju sam ja
rekla gdje je to promađeno pred 3 mjeseca. Pregled je trajao vrlo kratko,
tako da ja nisam sigurna u njen nalaz. Liječnica se zove VINKA KOS, pa
molim da se o tome obavijesti i njen šef i ravnatelj Bolnice. Inaće, moram
pohvaliti svo osoblje s kojim sam do sada imala kontakt kako liječnike
tako i sestre i njihov prije svega humani pristup ali ovaj puta to se
NAŽALOST nije dogodilo. P.s. Ako mi kao pacijenti gasimo svoje mob. kad idemo na pregled, onda bi liječnik trebao biti toliko pristojan pa ugasi svoj dok pregledava pacijente. |
| Datum : | 06.07..2006. |
| Ime : | Irena |
| email : | lari.pucar1@pu.t-com.hr |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Ginekologija |
| Komentar
: |
Rodila
sam 1996. godine u Puli. Prije samog poroda ležala sam u bolnici 15 dana,
jer sam prenjela i moja loša iskustva već tu počinju. Dakle, loša hrana,
higijenski uvjeti nikakvi, medicinske sestre i doktori neljubazni i nezainteresirani.
To bi sve još i zaboravila, ali sami porod nikada. Evo ovako je to bilo.
Malo jači trudovi su mi poeeli oko 01:00 sat ujutro. Otišla sam se javiti
dežurnoj sestri koja je spavala kao zaklana i bila je poprilično živčana
što je ja sad uopće budim (i ja nađem kad ću dobiti trudove, stvarno nisam
uredu). I tako ustala se ona, a meni sve neugodno što je budim i kaže
ti ona meni: -Ajde da vidimo svakih koliko minuta se pojavljuju trudovi.
Sjele mi tako na neke kao stolice i čekamo. Ubrzo trud se pojavio i dok
smo čekali drugi ona zaspala. Nevjerovatno! Gledam je ja u čudu i ne znam
šta sada. Pojavio se kroz koju minutu i drugi trud i ja je onako oprezno
počnem buditi da joj kažem da eto meni je žao, ali eto boli me pa ono
valjda ona zna šta treba, da bi ona onakvih sanjivih okica rekla da jos
ne treba zvati doktora i otisla nazad u krevet. Pošto sam ja bila prvorotkinja
i to poprilieno mlada (20) nisam joj proturječila nego sam pomislila da
valjda ona zna šta radi ( nije htjela buditi doktora, a i njoj se hitalo
nazad u krpe!!!). I tako sam ja cjelu noć sa bolovima prohodala po hodniku ginekologije, a ona nije niti jednom došla da me pita kako sam, a kamoli da zove doktora da me pregleda. Pregled sam dočekala tek u 06:30 ujutro. Odmah su me poslali u rađaonu. Po mene u sobu je dosla neka sestra koja je bila izrazito loše raspoložena i nije mi uputila niti jednu jedinu riječ, osim da idem za njom. Odvela me u neku malu prostoriju u kojoj je bio ginekološki stol za pregled Wc i tuš. Rekla mi je da legnem na stol i vidjela sam da ona na lavabou nešto mućka u nekoj posudi, mislila sam da će me brijati ili šta već. Ona mi se približila bez ijedne riječi mi uvalila klistir. Ne moram vam pričati koliko sam se šokirala, mislim znala sam ja da trebam napraviti klistir prije poroda, ali nisam imala pojma kako se to radi pa sam se nemalo iznenadila kad mi je to napravila naglo i bez ikakve najave. Poslije toga me nabrzinu obrijala i rekla da ću sada morati ići na wc i da se poslije toga otuširam i pričekam tu dok ne dođu po mene. Sve sam napravila kako mi je rekla i previjajući se od bolova preplašena i umorna čekala da se netko pojavi. Nakon skoro sat vremena sam definitivno bila sigurna da su me zaboravili (morali su ljudi popiti prvu jutarnju kavicu, pa neki su tek došli u smjenu i ja bas nađem trenutak za rađanje). Dakle, došla sestra po mene nakon sat vremena i odvela me u rađaonu. Došla je doktorica mislim da je bila Angelovska probila mi vodenjak opet bez najave, ali zan ju ne mogu reći da je bila nervozna. Ubrzo su me prikljućili na drip i bolovi su postali nesnosni. Većinu vremena sam provela sama uz povremene dolaske doktora Gusića i babica koje su ma nećete vjerovati isto bile nervozne. Tada sam mislila da je to valjda neko "normalno ponasanje" u datim okolnostima, pa sam se i ja uklopila u cijeli ugođaj i oko 12:00 sati sam počela biti blago rečeno ljuta i nervozna. Svaki trud sam se počela derati, psovati i svađati se sa babicama kad su bile u blizini. Možete misliti koji je to nivo razgovora bio kad mi je jedna od njih rekla:- "Sta si j.... kad nisi bila spremna na rađanje!" I Tako uz strašne bolove, strah, umor, nervozu i povremene svađe u točno 16:00 sati rodila sam dječaka od 4045 grama. Tek poslje sam saznala da mi je beba bila okrenuta poprijeko i da su mislili da ću morati na carski rez, a s tim da znate jos dan ranije kad sam imala jutarnji pregled beba je bila okrenuta na glavu. Sad da je ona sestra odmah zvala doktora da me pregleda možda se to ne bi dogodio i sami porod bi kraće trajao tko zna, ali ovakvo neljudsko ponašanje pogotovo prema jednoj mladoj osobi koja je u svemu tome jos dodatno izgubljena i uplašena je u najmanju ruku za svaku osudu s obzirom da je njihov osnovni zadatak pomoći čovjeku. Moram spomenuti i sestru koja mi je dva sata nakon poroda donjela dijete, a mene su praktički tek doveli u sobu i nisam se sama mogla zbog iscrpljenosti dignuti ni u wc( već sam pomislila da se olakšam u krevet, jer kako god bi se pokušala dignuti hvatala me nesvjestica), a kamo li da sam oprala dojke da bi mogla dojiti djete. Ta sestra se jedno pet minuta derala na mene da šta ja tu glumim, da ona je rodila na carski rez pa se već nakon par sati digla ( moš mislit) i da djete će mi sad ostati gladno itd..itd... |
| Datum : | 20.06..2006. |
| Ime : | Marijana |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Plučni |
| Komentar
: |
Žalosti me što veoma zahtjevnu pretragu kao sto je bronhoskopija, u pulskoj bolnici radi pored ostalih, stručnih, savjesnih i obazrivih liječnika i jedna nestručna i veoma gruba osoba kao što je doktorica Dabo. Usput pretraga je i sama po sebi užasna i traumatična pa si samo možete zamisliti kada istu pretragu pacijent mora ponoviti nakon samo 10 dana jer je prvi put učinjena nestručno, tj nije dobro uzet materijal za citološku analizu. Nažalost vjerojatno će dotična doktorica i dalje nestručno i grubo "kopati" po plućima pacijenata, a da će oni jadni ,bolesni i skrušeni sve to trpjeti. Mi, djeca tih jadnih pacjenata želimo da se stvari mjenjaju na bolje. Pozdrav! |
| Datum : | 01.06..2006. |
| Ime : | Razočarana |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Neurologija |
| Komentar
: |
Ove sam godine bila hospitalizirana u Pulskoj općoj bolnici i vjerujte mi, bili su to najgori i najteži dani u mom životu! Primljena sam u bolnicu zbog nesvjestica i vrtoglavica i iako mi je na hitnom traktu, prije prijema u bolnicu, rečeno da ću tamo provesti maksimalno pet-sest dana, u bolnici sam bila mjesec dana! No, od toga ne bih stvarala veči problem da je odnos doktora koji me vodio prema meni bio korektan. Doktora ne želim imenovati iako sam neposredno nakon otpusta planirala otići do voditelja odjela, ravnatelja bolnice pa čak i dati svoju priču u novine, jer se iskreno bojim da bi imala problema ako bih opet trebala otići u bolnicu. Pitam se, je li normalno da mi u mjesec dana, u kojih sam skoro svakodnevno obavljala pretrage, doktor nije rekao gotovo ništa o mojoj bolesti?! U viziti bi me jednostavno pitao kako se osjećam, propisao koje pretrage moram napraviti i krenuo dalje, a kad bi ga pokušala pitati rezultate pretraga ili što mi je, gospodin doktor bi mi rekao da se ne brinem ili jednostavno se pravio da me nije čuo! Zar se tako odnosi prema pacijentu koji leži u bolnici? Netko može reći da me nije htio uznemiravati, međutim, da stvar bude još gora, kad bi netko od moje rodbine došao na informacije, nije se nimalo bolje ponašao. Ni njima nije govorio ništa konkretno, već da on tek pretpostavlja što mi je, a za pretrage koje sam radila rekao bi da su u redu (iako je u otpusnom pismu koje sam dobila pisalo drugačija)! Jednom je prilikom, kad su moji roditelji došli na informacije, doktor sjedio za stolom i igrao igrice na kompjuteru i tek ih svako toliko pogledao. A čak je i jednom prilikom izgovorio rečenicu koja se nedvojbeno odnosila na to kako on nebi odbio mito. Iz bolnice sam izašla ogorčena, psihički iscrpljena i jednako zabrinuta kao i dan kada sam došla jer na kraju mi doktor nije znao reći sa sigurnošću što uzrokuje simptome sa kojima sam došla u bolnicu. Imala bi još štošta za napisati, ali mislim da je i ovih par stvari dovoljno da ukaže na neprofesionalnost, nezainteresiranost za pacijente i, što je najgore, korumpiranost određenog doktora kojemu bi bolesnici trebali povjeriti zdravlje u ruke! Na kraju želim samo iz sveg srca pohvaliti sve medicinske sestre i ostalo osoblje koje radi u bolnici-od spremaeica, stažista pa sve do ročnika koji su se prema meni divno ponašali i odnosili se prema meni kao prema ljudskom biću i olakšali mi boravak u bolnici. |
| Datum : | 23.05.2006. |
| Ime : | Sasha |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Patologija
trudnoće |
| Komentar
: |
Baš
mi je drago što sam naletila na ovu stranicu! Moja je priča vrlo slična ovoj o ginekologiji koja je već tu... Ležala sam u trudnoći u par navrata na patologiji trudnoće i više sam puta izlazila "na vlastitu odgovornost", "ugrožavajuai zivot svog djeteta"...mojem djetetu je život bio ugrožen više u toj ustanovi nego igdje... Tamo sam se uvjerila da su priče "rekla-kazala" o pulskom rodilistu itekako istinite,kao i priče o Dr. Kuhariću. U zadnjih 40 dana koje sam tamo provela s uputnicom Dr.Gusića da se na dan, termin, obavi carski rez zbog uske zdjelice i velike bebe doživjela sam takve grubosti i šikaniranje, vrjedjanje, vjerovatno upravo zato što je Dr. Gusić omiljen doktor, ulijeva beskrajno povjerenje i uvijek se potrudi da pacijentica izadje iz ordinacije ne samo s naškrabanom dijagnozom na latinskom već podrobnim objašnjenjem, čak i crtežima o njenom stanju. Ne samo da je Dr. Kuharić odbio bez ikakvog razloga uputnicu mog doktora već je ljutito izvrijedjao Dr.Gusića i rekao kako on "prića priće za malu djecu", pri tom, da napomenem, nije izvršio mjerenja zdjelice, kad sam ga upitala hoče li to učiniti odgovorio je "ma daj, pogledaj se kako si debela! rodit ćes ti prirodno!"-napominjem da se NE POZNAJEMO I DA NISMO SKUPA OVCE PASLI! Smjestio me u sobu s dva uroinfekta(!) pa sam ga, naravno, i ja pobrala! Ne znam čime mi je to liječio, ali znam da je izazvao alergijsku reakciju i da sam se srušila u nesvjest pokušavajuai doći do sestre - napominjem da mi je na svakom papiru kričavim flomasterom naglašeno CAVE PENICILLINI! Uglavnom, 16 dana sam prebacila i onda me 12 sati mučio u radjaoni dok nije u smjenu došao Dr. Zoričić i obavio carski rez. Čemu sve to? Pitam se ja...Pa došla sam s uputnicom za carski rez! Svega sam se nagledala u tih 40 dana...trebali bi mi dani da sve ispričam...zašto nisam reagirala? Zato sto sam mlada i zelim jos djece i strah me...ako su to sposobni činit zbog obične ljubomore što bi tek bili sposobni zbog osvete...? Dr.Gusiću su "napunili pipu" i otišao je...neka je! Sva sranja i afere koje su se pisale o njemu nisu ni do koljena propustima i gadostima koje se dogadjaju u pulskom rodilištu. Moram pohvaliti Dr. Begić i Dr. Grdinić, sjajni doktori! Prijateljice i ja smo se prebacile kod Dr. Roki Gjonija...toliko hvaljenog...ajme meni! Lipega vraga smo si navukle! Jos jedan iz "kluba mrziteja Dr. Gusića", dovoljno je da pročita njegovo ime na kartonu i eto ti problema... Prosla me želja za trudnoćom...strah me, za sebe i dijete, ućinit ću to kad budem imala dovoljno novaca za privatnog doktora i kliniku. |
| Datum : | 23.02.2006. |
| Ime : | Anita |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Ginekologija/Radaona |
| Komentar
: |
Odlučila
sam se za porod u Puli kako sam željela prirodni porod po Leboyeru (koji
uključuje rezanje pupane vrpce NAKON što prestane pulsirati, ne ranije;
lagano osvjetljenje bez buke; bebica okupana u toploj vodi u kadici nakon
poroda..). Trudnoču sam tada vodila na Sv. Duhu kod dr. Kosa za kojeg imam sve pohvale i koji mi je preporucio doktora Zoričića u Puli. U Pulu smo stigli desetak dana ranije, u tih dana obavila sam nekoliko pregleda kod Dr. Zoričića. Sve moje zahtjeve je uvažio rekavši da "informirana majka mora dati svoj pristanak".. u smislu, tko zna, može se i dogovarati. Iako se nije slagao sa svime što sam trazila (npr. ne stavljanje srebrnog nitrata u bebine oći odmah nakon poroda), sve je to uvažio i potrudio se da porod bude što sličniji kakvom smo i težili. Jako sam mu za to zahvalna. I nakon poroda dolazio me pozdraviti i dao riječi podrške. U svakom slučaju, iako je porod za mene bio prilićno jako iskustvo (potpuno prirodan, bez dripova i pain-killersa...), bio je savršen za moju bebicu koja se od prvog dana smiješila. Što je svojstveno LeBoyerovim bebama. Što se sestara tice. Mislim da je bila jedna starija (možda glavna) sestra koja je bila izrazito neugodna i "pomagala" mi je oko dojenja tako da su mi suze frcale na oči nekotrnolirano. Takvu grubost ne bi očekivala ni od najgrubljeg muškarca. Inače, ostale su bile jako drage i simpaticne. Bila sam u sobi sa svojom bebicom cijelo vrijeme. Higijenski uvjeti ok. Sve ok. Svida mi se što su radaone odvojene staklenim zidovima, a nisu boxovi. Kada sam doktora putem telefona pitala za novac potreban da obavi porod kakav želim, rekao je da ništa neće uvjetovati "soldima". Tako što od zg doktora nečete ćuti. Dali smo mu nakon poroda koliko smo imali kao znak zahvalosti jer stvarno nije nista tražio. |
| Datum : | 14.02.2006. |
| Ime : | Ines |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | ORL |
| Komentar
: |
Željela bi pohvaliti cijeli odjel ORL u Puli , posebno dr. Grdinića. I svim sestrama, također samo pohvale. Došla sam s upaljenim ateromom na vrlo nezgodnom mjestu. Kad sam došla na odjel vidjela sam da je dr. Grdinić u smjeni i laknulo mi je mada nikad prije nisam bila kod njega ali sam čula samo najbolje. Međutim, njemu je smjena taman završavala ali kad sam izrazila želju da mi on napravi zahvat, a ne dr. kojeg ne bi imenovala, sestra mu je to isla reći i on je bez problema to učinio. I slijedećeg dana, rana mi je prokrvarila, nazvala sam odjel gdje mi se javila jedna jako ljubazna sestra, spojila me s dr. Grdinićem koji je rekoao što trebam raditi. Ne bi bilo fer da ne pohvalim i dr. Kostelića ko kojeg sam idućih dana odlazila na previjanja i koji mi je također ostao u najboljem sjećanju. Hvala svima...i nisu baš sva iskustva negativna! |
| Datum : | 01.02.2006. |
| Ime : | Mirko |
| email : | ----------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Hitna služba - neurolog |
| Komentar
: |
Teško
je povjerovati, ali istinito je. Pomalo podsjeća na prikaze bolnica u
stripu o Alanu Fordu za koji ste većina čuli jer su se njime "hranile"
generacije mladih ljudi. Radi se o slijedećem. Jučer 31.01.2006 otisao sam sa majkom (koja ima 80 godina, teški je srčani bolesnik i jedva stoji na nogama jer je unazad dvije godine imala gadan prijelom noge), sa hitnom uputnicom u neurološku ambulantu u sklopu hitne sluzbe Opće bolnice u Puli. Upisali smo se na prijemnom šalteru negdje oko 16,20 i stali pred vrata ambulante puni optimizma da ćemo brzo stići na red za pregled. No taj optimizam je brzo splasnuo. U razgovoru sa ostalim pacijentima saznao sam da neki čekaju od 11 sati, pa i ranije! Pričali su da se doktorica pojavi, pa negdje ode, uđe po koji pacijent, pa opet negdje ode. I tako u nedogled. Dakle, u ambulantu je moja majka ušla u 22.45! Radilo se samo o tome da joj njezina liječnica opće prakse nije mogla dati jedan lijek bez predhodne preporuke neurologa. Liječnica neurolog, čije ime neću spominjati, obrecnula se na nju da se iz takvih razloga ne dolazi sa hitnom uputnicom. Moja majka joj je objasnila da taj lijek treba sada, a ne kroz tri mjeseca kada bi došla do nje redovnim putem. Naime prije par dana izašla je iz bolnice. Bila je hospitalizirana zbog herpesa koji se protezao polovicom glave i zahvatio joj oko. Zaključio bi. Totalna neorganiziranost! Nije mi jasno kako bi ta sluzba uopće radila da se desi kakva veća nesreća sa puno teških pacijenata? Nisam kvalificiran da tvrdim da doktori i ostalo osoblje ne radi svoj posao ali su neorganizirani. Zbog njihove neorganiziranosti posljedice snose isključivo pacijenti. Kako sam saznao od med. sestr ta doktorica je od jutra u bolnici ali to pacijente nije briga. To nije njihov, već njezin problem i problem njezine organizacije. Sigurno se hitna služba, a i ostale službe mogu bolje izorganizirati. Moja majka je za hitan pregled čekala šest i po sati!!! Kako da to objasni svojoj prijateljici sa Visa koja trajektom ide na pregled u Split i nazad na otok a pri tome utroši puno manje vremena?!? Kako očekivati od pacijenta koji je star, bolestan, pri tome pojačano osjetljiv i koji pred vratima ambulante čeka šest sati da podrži neki budući štrajk liječnika i medicinskog osoblja! |
| Datum : | 20.12.2005. |
| Ime : | Americum |
| email : | americium241@net.hr |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Laboratorij |
| Komentar
: |
Moram
priznati da nije lako otći se testirati na HIV posebno ako dolazite iz
jedne male sredine kao i ja a još je teže otići to učiniti u općoj bolnici
u Puli gdije bi to rebalo biti anonimno. Poslije 10 mj. što sam mislio
da sam se zarazio HIV-om tj. 10 mj. ne spavanja , depresije i čitanja
svih mogućih sajtova koji nude bilo kakvu informaciju o toj bolesti odlučio
sam da je došao kraj toj agoniji i morao sam se suočiti sa stvarnosču.
Otišao sam mom doktoru na pregled i rekao mu da mi da uputnicu za laboratorij
jer se nisam baš najbolje osiječao te sam htio vidijeti moju krvnu sliku,
usput sam izrazio zelju da napravim test na sve hepatitise te HIV. Kad
je on čuo za ovog zadnjeg malo je zastao i tu sam ja primijetio da sam
možda se obratio krivoj osobi ? Zatim smo se ljepo pozrdavili te sam uputnicu
predao sestri na ovijeru da bi odmah 1 minut kasnije primijetio istu reakciju i kod sestre prilikom ovijere, kad je ona to pročitala isto je zastala koju sekundu. Tu je meni sve bilo jasno da ako moj nalaz bude pozitivan ni doktor ni sestra neće biti više onu sto su do tada bili. Došao sam kući i odmah sam na uputnici izbrisao HIV i odlučio sljedeći dan otići u Pulu na anoniman test, računajući da je to ipak veći grad i samim time odgovorniji i spremniji na takve probleme i tek tu sam pogrijesio. Nazvavši dan prije telefonom opću bolnicu Pula upitao sam da li oni rade test na HIV i da li je taj test anoniman? Gospođa inžinjer koja mi se javila na telefon bila totalno profesijonalna i ništa iz tog razgovora nije se moglo zaključiti da tako i neće biti. Sljedeće jutro došao sam nekako do laboratorija opće bolnice Pula i stao sam u red za vađenje krvi. Poslije pola sata došao je moj red i ja sam ušao u sam laboratorij te me sestra na šalteru (ako se moze to tako nazati) upitala uputnicu i zdravstvenu iskaznicu, na to ja joj odgovorim , sestro ja sam se dosao anonimno testirati na HIV ! Ona me začuđeno pogleda i kaže : ali ja moram imati Vase podatke ime i prezime , moram vam izdati račun , da bi ja na to odgovorio da meni račun ne treba i da se malo požurimo. Čovijek bi sada mislio da nije se nista strašno deslilo jer nisam napomenuo da se samo metar do prijamnice koja se nalazi unutra u laboratoriju vadi krv tj. u istoj se prostoriji od 10 m2 vadi krv i prijavljuje i naplačuje i ulazi i izlazi. Prepiranje mene i sestre pratilo je barem desetak ljudi što pacijenata šta inženjera i doktora . Svi prisutni ljudi u laboratoriju okretali su se meni i gledali me pobolje nebi li moj izgled zapamtili , možda sutra me sretnu negdije u gradu pa če brže bolje preči cestu prije nego im se ja približim. To sam ja tako razmišljao u tom trenutku, možda je to razmisljanje bilo tada preuveličano jer me pucala velika paranoja ali ipak mislim da nisam jako pogrijesio. Nakon nekoliko tel. poziva sestre i ona je shvatila da se čovijek moze anonimno testirati. Sijeo sam na stolicu tik do sestre sa prijamnice a gospođa inžinjer koja je imala čast uzeti bočicu moje krvi čuvsi cijelu prepirku samo 3 minute prije između mene i sestre odmah je navukla bijele rukavice preko svojih ruku i pazljivo tj. 10 puta pažljivije nego do sada, kao po jajima lagano i pažljivo me upiknula i uzela krv na analizu. Nakon toga ja sam se dignuo , obukao i ljepo ih pozdravio. Ovaj dio testiranja je bio meni težak jer sam poslije gotovo godinu dana mojih dubioza, paranoičnih misli, čitanja literature i čega sve ne konačno vidio kraj nečemu sto če uskoro zavrsiti ili što če jos žesče tek započeti. Tri dana mojeg isčekivanja proveo sam vegetirajuči na kauču mog dnevnog boravka, bez jela i pića vjerovali ili ne ali nisam bio žedan tri dana a jos manje gladan. Tih sam tri paklena dana puna zločudnih misli izgubio 7 kg da sam na oko svako jutro vidio promijene. Došao je i moj dan D kada sam trebao saznati istinu. Ne znam kako ali došao sam do laboratorija i čekao sam da se malo gužva razđe. Nakon toga hrabro ali vidno potresen i oslabljen ušao sam u laboratorij i kod iste sestre upitao sam da li me se siječa? Ona mi odgovori : kako da ne ali me ujedno i zamoli da sijednem na stolicu . Nakon toga ona digne slušalicu i pozove nekog nadležnog i kaže mu na sav glas : gospodo inžinjer onaj je dečko upravo sada stigao. U toj sam sekundi poblijedio i očekivao ono najgore. Zatim me sestra upitala da li joj sada mogu dati proslu uplatnicu testiranja jer mi mora vratiti novac za 2 testa te sam joj odmah uzvratio: to znači da sam ja negativan ? Ona se nasmije i potvrdi mi radosnu vijest. Da sada ne dugovlačim, htio bi reči svima onima koji misle da su se zarazili a nisu se otisli testirati neka to učine sto prije i ako ne nađete hrabrosti pisite meni ja ču Vas drage volje otpratiti. U protekloj sam godini nekoliko puta sa prijateljima i poznanicima potaknuo tu temu i uvidio sam da ljudi malo znaju o HIV-u i st je najvažnije misle da se takve stvari dešavaju uvijek nekom drugom. p.s. ako ovaj članak pročita netko iz udruge , zamolio bi Vas da netko nazove laboratorij u Puli i obijasni tim ljudima koji tamo rade kako pristupiti ljudima koji dolaze se testirati , pogotovo onim anonimnim. |
| Datum : | 17.10.2005. |
| Ime : | Ljiljana Lazičić-Putnik, dr.med |
| email : | liliputnik@hotmail.com |
| Naziv ustanove : | Istarski domovi zdravlja ispostava Pula |
| Odjel : | Hitna pomoć |
| Komentar
: |
Sve pohvale kolegici dr.Jurgec Radić Zlati i dežurnoj ekipi koja mi je kvalitetno i brzo ukazala pomoć u kući, u večer 4.listopada 2005.godine. |
| Datum : | 29.09.2005. |
| Ime : | Dijana |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Lječničko povjerenstvo-Pula |
| Odjel : | |
| Komentar
: |
Žalosno
je što i ovakve stranice postoje jer smatramo da liječnici bi stvarno
trebali savjesno obavljati svoj posao,i ponašati se prema ljudima kako
to i zaslužuju.Nažalost kad neki doktor postupi s nama lijepo mi mu se
divimo, zahvaljujemo, nemamo jednostavno riječi pohvale za njega, a ustvari
takvi bi svi trebali biti. Pišem ovo jer danas je moja mama bila na komisiji
zbog bolovanja, i tamo rade toliko "odvratni doktori", moram
navesti posebno dr.Zanetu Kolić, koji toliko vrijeđaju ljude. Moja mama
je trebala ići na operaciju kralježnice, sto naravno nije pristala odmah,
nego je tražila jos jedno mišljenje. Bila je kod dr.Stančića, koji radi
u Zagrebu i koji je njoj rekao da s onim nalazima koje je ona napravila
ona bi iz operacione sale izašla u invalidskim kolicima. Sad se vi zamislite
kako bi vama bilo da vam to netko kaže, pristanete na operaciju da bi
vam bilo bolje pa na kraju izađete kao invalid. Gospodo draga vi niste
trgovci pa da ćete se čovjeku ispričati ako ga niste lijepo usluzili,
vi imate ljudske živote u rukama. I vi ste ljudi od krvi i mesa kao i
mi i sami ste odabrali čime čete se baviti u životu,zato bi vas molila
da malo razmislite koliko savjesno obavljte svoj posao. Hvala |
| Datum : | 28.7.2005. |
| Ime : | Slavica Santini |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Istarski domovi zdravlja ispostava Pula |
| Odjel : | Hitna pomoć |
| Komentar
: |
Sa
bolovima u grudnom košu došla sam oko 22,30 na Hitnu medicinsku pomoć
- kao turista Sve pohvale dr.med. Antić-Šego Gordani, sestri Gordani Išić |
| Datum : | 29.6.2005. |
| Ime : | Patricija |
| email : | tisha_hr@yahoo.com |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Ginekologija |
Komentar
: |
Slučajno
sam naišla na ovu stranicu i vidim da nema puno postova. To je vjerojatno
stoga što mnogi građani još ne znaju za ovu stranicu, jer bi inače nabrojali
daleko više žalbi i pohvala. S obzirom da sam izraziti lokalpatriot, moram priznati da me beskonačne kritike na račun naših liječnika u bolnici smetaju, ali samo zato što ih je previše i što su istinite. Meni se prije 4-5 godina dogodilo nešto strašno, i ne bi voljela da se ikada ikome desi. Jedne večeri u Siječnju imala sam neki čudan osjećaj težine u donjem dijelu stomaka i učestalo sam išla mokriti, čak i ako bi izašlo tek dvije-tri kapi mokraće. Nakon sat vremena od prvih simptoma počela sam mokriti krv, a osjećaj žarenja i boli bio je neizdrživ toliko, da sam zagrizla u ručnik i vrištala. Cijelu noć sam probdjela u kupatilu. S obzirom da je sutradan bila subota, otišla sam se javiti u dispanzer dežurnoj liječnici kojoj sam donijela uzorak krvave mokraće u plastičnoj čaši da ne bi morala ponovno mokriti jer sam imala osjećaj da ću umrijeti od boli. Ona je to samo letimično pogledala, nije mi niti pregledala trbuh, nego mi je dala injekciju protiv bolova i rekla da se javim u ponedjeljak svojoj liječnici. Injekcija me držala do tada iako sam i dalje mokrila krv. Kada sam se javila svojoj doktorici i objasnila joj sve, a ona je pobijesnila na dotičnu liječnicu i hitno me uputila na urologiju. Tu sad počinje cijela golgota, jer me u tri dana pregledalo dvoje urologa, dvoje kirurga i dvoje ginekologa koji su me svakodnevno šetali od odjela do odjela iako već u utorak nisam mogla stajati na nogama. Nitko nije mogao postaviti točnu dijagnozu, pa su me kao mladu djevojku radije smjestili na ginekologiju. Tu me primio i pregledao doktor Kuhrić, koji je bio toliko grub, da sam počela vrištati od boli, a moja mama je u čekaonici pala u nesvjest. Kada me pregledao rekao mi je da ustanem i odjenem se, ali ja se nisam mogla ni pomaknuti jer nisam osjećala noge. Rekla sam mu kroz suze da su mu objasnili koliko me boli i pitala ga zašto nije bio malo nježniji, a on je rekao da me ne može drugačije pregledati. Rekla sam da nije istina jer me istog jutra pregledao ginekolog u ambulanti i tada me samo malo zapeklo, jer je doktor stvarno bio oprezan. Sestra Nević mi je pomogla da se ustanem i dođem do sobe. Objasnila sam joj što mi se događa i imala je puno razumijevanja. Molila me da idem mokriti ali ja sam odbijala jer me užasno bolilo. I kada sam konačno išla na WC, čekala me ispred i tješila me kada sam plačući izašla vani. Bila je preljubazna, tako nježna i ugodna, sušta suprotnost doktoru. Uglavnom, stavili su me na terapiju kombinacijom lijekova pokušavajuai otkriti što mi je zapravo. Nakon 10 dana su me otpustili iz bolnice s nejasnom dijagnozom opća upala" i uputili me da dođem na pregled s novim ultrazvukom. Tada sam otišla kod dr. Rozmana, privatnog dijagnostičara koji ima puno bolji aparat za ultrazvuk, i koji mi je rekao slijedeće: "Kada bi u bolnici imali normalne aparate, znali bi prvi dan šta ti je. I sada se vidi fleka od upale", koju mi je i pokazao na ekranu. Imala sam takvu upalu, da je mokraćni kanal bio pritisnut i zato mokraća nije prolazila kako treba. Uskoro namjeravam imati dijete i nagovaram muža da bude samnom u rađaoni jer me strah od svih negativnih iskustava koje sam čula od novopečenih majki, ali i od osobnih iskustava. Zar to zaista mora biti tako? |
| Datum : | 3.6.2005. |
| Ime : | Iva |
| email : | ivakaracic@yahoo.com |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Hitna pomoć |
| Komentar
: |
Nakon
pada sa bicikla dijete sam zbog ozljeda koje je zadobila odvela na HP.
Dijete je imalo ogrebotine na nosu, ali se žalilo na bol u ruci. Nakon
"temeljitog" pregleda starija i iskusna lječnica je rekla da
je sve u redu. Nakon moje zamolbe da bolje pogleda ruku jer mi je sumljiva
lječnica je odgovorila da su ogrebotine na ruci stare i da to nije ništa.
Napominjem da su i te ogrebotine bile itekako sviježe jer se radilo o
još uvjek vlažnoj rani. Gosp. dr. uopće nije uzela ruku 8-godišnje djevojčice
da utvrdi je li zglob bolan i koliko je pokretan. Zaključak koji je donjela
izvršila je na udaljenosti od pacijentice od oko 3m. Nakon dva dana ponovo sam se vratila sa istim djetetom na HP gdje ju je ovaj put dočekala mlada doktorica i bez dvoumljenja poslala na RTG zgloba šake nakon čega se utvrdila fraktura sa pomakom i tek treći dan bila sanirana zahvaljujuci nemaru "iskusne" lječnice Proštenik Ljerke. |
| Datum : | 9.2.2005. |
| Ime : | Zrinka |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Hitna pomoć |
| Komentar
: |
Prije točno 10 godina na na izletu sa turističkim brodom relacija Rovinj-Pula doživjela sam moždani udar i da oko sebe nisam imala na desetine dobrih i hrabrih ljudi koji su mi puna dva sata spašavali život raznim masažama (alkoholom) ne vjerujem da bi preživjela čekajući odnosno NE dočekajući hitnu pomoć koja je bila obavještena isti tren od mog padanja u nesvjest radi strašnih bolova u glavi i ukočenja svih mogućih djelova tjela. Nakon što sam uz pomoć hrabrih ljudi donekle došla ka svijesti i napokon pristali sa brodom u luci Pula ,suprug me odveo u Opću bolnicu Pula na odjel HITNE POMOĆI i ispričao cijelu priću da bi mu na to gospoda iz Hitne kazali da užasno smrdim na alkohol i da vide da mogu stajati te da ja nisam slučaj za hitnu pomoć. Samo mi je žao da tog trena nisam mogla reagirat na bezobrazno i NESTRUČNO ZDRASTVENO OSOBLJE i tog trena nekom to prijaviti . |
| Datum : | 4.1.2005. |
| Ime : | Marina |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Ginekologija |
| Komentar
: |
Evo jedne priče iz pulske bolnice. Naime u kolovozu prošle godine rodila sam svoje prvo dijete, carskim rezom, a indikacije za takvo dovršenje poroda jesu promjene na retini oka uz veliku miopiju. Ja ne mogu reći da imam neugodna iskustva s liječnicima i sestrama, baš naprotiv. Sve su sestre zaista bile jako ljubazne, a i liječnici dr. Begić i dr. Belci posebno. Kako sam čula u vizitu se dolazi jednom ujutro, a nije bilo rijetko da su dolazili i po nekoliko puta, što me i čudilo. Čudila me tolika pažnja jer sam se spremila na sasvim drugi odnos po pričama nekih. Ja žeilm i ovim putem izreći javno pohvalu odjelu, sestrama i liječnicima. Toliko od mene! |
| Datum : | 14.12.2004. |
| Ime : | Roberta |
| email : | roberta.jedjud@post.t-com.hr |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Hitna neurologija |
| Komentar
: |
Prije nekoliko godina bili smo na ljetovanju u Puli. Iznenada je moja znanica dobila napadaj ishialgije, naravno izuzetno bolan. Došli smo noću na hitan pregled na neurologiju. Svi su bili ljubazni i ponudili nam bolničko liječenje na što nismo pristali jer smo željeli liječenje obaviti u Zagrebu gdje pacijentica živi. U Zagrebu na Rebru o tome nije bilo niti govora. Rekli su gospođi da smršavi i pije lijekove protiv bolova, čak joj nisu dali analgetik muskularno što su u Puli učinili odmah. Toliko o odnosu prema pacijentu u gradu u kojem živiš. Bolje je biti turist među ljubaznim ljudima nego pacijent u rođenom gradu. |
| Datum : | 16.11.2004. |
| Ime : | Matea |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula ; Petrova bolnica - Zagreb |
| Odjel : | |
| Komentar
: |
05.07. 1992. rodila sam sina u Puli. Trudnoću mi je vodio doktor Akšamija i o njemu sve najbolje, međutim na porodu ( tog dana sam od 18-02.00 ujutro bila sama u rađaoni ) nije bilo niti jednog doktora. Porod mi je trajao od 18.-02.15 ujutro. Veći dio sam bila sama, a najgroznije u cijeloj priči je što me je doktor došao šivati tek 3 sata nakon poroda. Nakon mjesec dana sam otišla na ginekološki pregled i sve je bilo uredu . 20.12. 1992. završila sam na hitnoj u Puli i tamo su mi rekli da imam napad žuči i da se javim svom liječniku . On je drugi dan samo prepisao dijagnozu sa hitne i mjesec dana sam bila na dijeti i dobivala ljekove protiv bolova. Uglavnom da skratim, 13.01. 1993. završila sam u Petrovoj bolnici u Zagrebu sa sepsom koja mi je "pojela" jajnike, jajovde .... i to sve sa 24 godina . Danas više nemogu imati djece ... Neznam da li je to sve splet nesretnih okolnosti ili jednostavno nemar . Da li je moguće da se u dva mjeseca nakon ginekološkog pregleda razvije takva upala sa tumorima i sepsom. Ne želim spominjati imena, jer je sada prekasno za sve. Da sam tada imala novaca vjerovatno bi tužila liječnika Opće prakse kod kojega sam svaki dan dolazila, jer sam imala užasne bolove i tablete nisu djelovale, a on mi je govorio da trebam biti strpljiva i to sve bez ikakavih dodatnih pregleda. Sva sreća da sam prokrvarila i da sam otišla privatno na pregled kod pokojnog doktora Kosa ,koji je brzo reagirao i hitno me uputio u Zagreb . Mislim da danas ne bi bila živa. O Petrovoj bolnici sam čula sve i svašta, međutim prema meni su u pet godina dolaženja na preglede poslije operacije svi bili super ljubazni . Posebno bi pohvalila prof. Kuvačića koji me je operirao i primarijusa Ljubojevića kod kojega sam kasnije dolazila na preglede . |
| Datum : | 13.10.2004. |
| Ime : | Budim |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Ginekologija |
| Komentar
: |
1995
god. rodila sam u Puli. Bolnica je bila prljava, puna žohara, sestre bezobrazne,
porod je trajao svega 15 min. jer mi je voda već pukla u autu kad sam
prvi put viknula jer me zaboljelo babica je rekla da će me pustiti da
sama rodim ako ne zašutim! Molila sam da me ne puste samu. Anestezija
mi nije primila kod šivanja i to me tako boljelo, a specijalizantica je
rekla da ne izmišljam. Kući sam otpuštena sa 9 vrsta infekcije- IZ BOLNICE!
Upalili su se konci, a doktorica Begić je rekla da će to proć samo od sebe. Dugo sam razmišljala da ih dam u novine - na kraju sam se ohladila. Drugo dijete rodila sam u Rijeci, a tamo su bili divni!!! Hvala Rijeci! |
| Datum : | 19.5.2004. |
| Ime : | Vanja |
| email : | ---------- |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | ORL |
| Komentar
:
|
Dragi
zabrinuti roditelji. Ako vašem djetetu ikada zatreba operacija krajnika i dospije na ORL odjel ( koji se preselio i potpuno obnovio u zgradi rodilišta ), možete mirno spavati. Na dolasku će vas i vaše dijete dočekati NASMJEŠENE sestre i smjestiti u sobu. Tamo će već biti nekoliko mladih srednjoškolki na praksi kojima je jedini zadatak smiješiti se vašem djetetu i zaigrati s njim neku od igara kojih je u sobi u izobilju. I uspjet će, ne brinite. Vaše će dijete u prvih pola sata znati da su te tete u bijelom jako dobre i mile. Nakon vizite u 8.30 sigurno će bez prevelikog straha poći s još jednom NASMJEŠENOM sestrom na "vožnju specijalnim liftom u prizemlje." Vi možete ostati čekati bez brige. SVO VRIJEME PRIJE OPERACIJE netko će s vašim djetetom pričati, zabavljati ga, voditi računa kako mu je, što nježnije i strpljivije dati će mu injekciju sedativa u guzu, a onda i braunilu u venu. Objasnit će mu prethodno što će mu raditi i pričati će mu kako će čim otvori oči vas ugledati. Sve vrlo NJEŽNO, OBZIRNO I S OSMJEHOM. Vas će pustiti da budete s njim odmah po dolasku s operacije i da prenoćite u bolnici na krevetu s vasim mališanom, ukoliko nema slobodnog kreveta. Strpljivo će odgovarati na sva vaša pitanja, otklonit će sve vaše strahove. Vjerujte, kao da ste u drugoj državi. VELIKO HVALA svim sestrama koje su učinile da ova operacija ne bude trauma mojoj maloj uplašenoj curici. Ona će vas pamtiti cijeli život. Po imenima. Jer ste to i zaslužile. Hvala. |
| Datum : | 17.2.2004. |
| Ime : | Tanja |
| email : | tanja.frankovic@uljanik.hr |
| Naziv ustanove : | Opća bolnica Pula |
| Odjel : | Ginekologija |
| Komentar
:
|
Rodila
sam prije 1.5 godinu. Uvijek mi je bila želja imati više djece neovisno
o novcu, ali sada nakon poroda neznam. Mislim da su naši ginekolozi nenormalni,
besramni i nehumani. Rade jedan protiv drugoga i zato ispaštaju pacijenti.
Nakon 20 sati, rodila sam na carski rez dijete od 4.300. Iako im je ginekolog
koji mi je pratio trudnoću napomenuo da će biti problema, nema šanse da
uvaže njegovo mišljenje jer to je Dr. Gusić omiljen doktor i njihova najveća
konkurencija. Dragi doktori pulskog rodilišta, hvala što ste mi učinili "lijep" porod, a da ne govorim o vašim niskim besramnim izjavama ženi koja rađa, ali vjerujte drugi put ću Vas tužiti. |