Prije par godima Udruga žena Umag organizirala je razne manifestacije dobrotvornog karaktera za kupnju mamografa. Nakon dužeg perioda skupio se novac i mamograf je stigao u Umag. Postavljen je u odjel rontgena kod dr.Kosevića kao stručne osobe koji je do tada pregled radio ultrazvukom i to samo privatno i to poslijepodne u prostorijama Doma zdravlja. Čim je pripao njemu, gospodin doktor je počeo raditi preglede također samo privatno uz plaćanje. Znači, svi smo dali novac za mamograf da bi ga dali doktoru da privatno zarađuje. Također, saznali smo da se u Buzetu može napraviti pregled uz uputnicu od liječnika i to na mamografu od njihovog Doma zdravlja. Zamislite, sad umažanke idu u Buzet na pregld iako su sudjelovale u kupnji mamografa. To nije jedini slučaj zloupotrebe u umaškom domu zdravlja...

Želim se zahvaliti " ljubaznoj sestri" koja mi se danas javila na telefon (zvala sam sat vremena--stalno je linija zauzeta). Naime uzet mi je bris, 05.07.2006. i poslan u Petrovu bolnicu-odjel mikrobiologije za otkrivanje HPV virusa. Moj ginekolog je rekao da taj nalaz mora biti gotov za 7 dana. Ja uporno iz tjedna u tjedan dolazim na šalter u Zabok po taj nalaz, a njega nema. Danas (26.09.06.) sam nazvala sestru da je pitam što je s tim nalazom i dok joj nisam ni objasnila situaciju rekla je da nazovem kasnije jer je ona u gužvi i da ne stigne rješavati glupe situacije i poklopila slušalicu. Iznervirana nastalom situacijom nazvala sam Petrovu bolnicu gdje mi je ljubzna gospođa provjerila i nalaz i datum kad je poslan u Zabok--poslan je i gore navedena sestra se potpisala da ga je preuzela. Hvala Petrovoj bolnici-odjelu mikrobiologije na pomoći i ljubaznosti.

Evo još jedne priče sa dr. Blazakom iz laboratorija. Moja dr. opće prakse nije iz Ivanić Grada, no uvjerena je da ja, pošto imam prebivalište u Ivanić Gradu, imam pravo vaditi krv baš u tom domu zdravlja. No, kad sam došla na vađenje krvi, dr. Blazak me je dočekao pitanjem zašto nemam doktora u Ivanić Gradu. Koliko ja znam, svaki građanin Hrvatske ima pravo imati doktora opće prakse gdje hoće u Hrvatskoj. Nakon pitanja, dr. Blazak mi je dao do znanja da ja ne mogu vaditi krv u njegovom laboratoriju. Ako i ima pravo, ja tad vidim jedan veliki apsurd u zakonu i pravima pacijenata.

Dana. 17.07,2006g upučena sam na lječnieko poverenstvo u Korčuli, koje me je bez pardona odbilo. Razlog obijanja je bio taj što moje mjesto zaposlenja nije bilo u Korčuli, nego u Zagrebu. Požalila sam se na ministarstvo i dobila brz i ljubazan odgovor da su oni pogriješili i da sam pravilno postupila i došla tamo na produženje bolovanja budući da je moj liječnik u Korčuli. Smatram to velikim neznanjem i propustom u postupanju. Osim što su mi zakomplicirali ionako kompliciranu životnu situaciju, izazvali dodatno uzbuđenje i uzrujavanje, zadali su mi dodatne troškove. Koja je satisfakcija? Da li će odgovarat za svoje neznanje a i svoj šarlatanski rad?

Moj neugodni doživljaj počinje u internističkoj ambulanti dr.Drufofke i njegove med.sestre.Trebala sam naručiti baku za pregled kod interniste zbog hipertenzije (u 8.mj.ide na malu operaciju vjeđe). To bi trebala biti redovna kontrola, ali sam spomenula operaciju da ćim prije dođe na red. Kad sam spomenula operaciju sestra je tražila da obavi sve pretrage i onda će je naručiti .Pokušavala sam joj objasniti da ne treba nikakve pretrage osim redovne kontrole zbog tlaka, međutim bez uspjeha .Zbog toga što joj kao ne vjerujem poslala me kod dr.Drufofke koji je bio zauzet igricama na kompjuteru tako da me nije mogao niti pogledati. Kod njega sam isto prošla, nije mi dao da objasnim zašto sam dosla. Bolje rečeno bila sam izbačena iz ambulante, nažalost bez uspjeha. Bila sam užasno povrijeđena jer sam i ja zdravstveni djelatnik u toj bolnici i pitam se kakva je tek njihova komunikacija sa ostalim "nezdravstvenim" pacijentima koji im dolaze na preglede. Poznato mi je da se mnogi žale na njihovo bahato i sebično ponašanje.

Željela bih pohvaliti svo osoblje te klinike (doktore, med.sestre i svo pomoćno osoblje). Dr. Lucian Vukelić, čiji sam pacijent, uvijek nađe malo vremena za razgovor s pacijentom što svakom pacijentu puno znači. Ima strpljenja za svakakva pitanja i zaista je ljudina. Medicinske sestre, sve od reda, zasluzuju svaku pohvalu.Ostalo pomoćno osoblje u svakom je momentu bilo spremno pomoći pacijentu koji je za bilo što molio. Sve u svemu, čovjeku je puno lakše biti na liječenju kraj takvih ljudi. SVIMA HVALA

Tada je moj ginekolog bila Dr.Gatalica iz Daruvara. Odkad sam krenula njoj ja sam neprestano imala upale i gljivice,a još nisam ni rodila. Jednom sam dobila cistu na jajniku i srećom odma otišla za bolnicu Pakrac, ( Gatalica je bila na godisnjem) doduše oni su mislili da je u pitanju bilo slijepo crijevo i svaki dan sam vadila krv (5,dana zaredom) i kad sam trebala otići pod nož, neka odem na ginekologiju- tad je bio dežuran dr.Dakić i uvidjelo se da mije cista narasla do 5cm na jednom jajniku i ostavio me u bolnici na promatranju. To je sve dobro završilo. Nakon toga dva mjeseca poslije pojavili su mi se isti bolovi da bi meni Gatalica napravila papa test koji ću dobit za tri mjeseca. Uporno je davala lijekove za mene i moga partnera zbog upala i meni što preostaje nego da čekam te nalaze. U medjuvremenu nakon tog pregleda poslije dva tjedna u sred noći me probudi jaka bol i otišla sam na wc s kojeg se nisam više sama mogla dignuti. Toliko me je boljelo dam sve zube stiskala i osjetila sam ono što mnogi pričaju o "SMRTNOM ZNOJU" - oblio me toliko hladan znoj da sam se tresla. Muž mi pomogao do kreveta i drugi dan sam osjetila da me još uvijek boli nekon tih bolova ali manje kao sa olakšanjem. Došla sam njoj gdje sam čekala pregled tri sata da bi mi rekla da on nista ne vidi u meni zbog čega bi me toliko boljelo. U medjuvremenu sam planirano ostala trudna -dok još mogu- i promjenila sam doktoricu. Da bi dobila poziv da dodjem kod dr.Gatalice po nalaz od papa testa i u testu je bilo da sam bila na početku nekog stadija za neku vrstu tumora. Ono što me boljelo - to je one noci otislo, a ona to nije vidjela. Njoj nejdem nikad više. Mada ima osoba koji nemaju problema nikakvih pa su zadovoljni s njom,a mi koji imamo probleme - mi nismo.

Iz pročitanih primjedbi mnogih pacijenata zaključila sam da imaju loša iskustva s liječnicima. Ovime bih htjela uputiti veliko HVALA liječnicima, medicinskim sestrama, fizioterapeutima i ostalom osoblju, a najviše dr. Lucianu Vukeliću. Naime,u toj klinici dr. Vukelić ugradio mi je 2005. godine TEP kuka. Imala sam jako puno pitanja i svakodnevno ih postavljala dr.Vukeliću.Na sva pitanja odgovor sam dobivala sa smješkom i bez bilo kakve nervoze, iako dr. Vukelić ima puno pacijenata i zaista malo vremena. Na odjelu su pacijenti pretežno vezani uz krevet prvih par dana nakon operacije i med.sestre imaju pune ruke posla, ali takvu ljudskost niste mogli ni zamisliti.U svakom slučaju, pacijentov oporavak je puno lakši kad su uz vas takvi LJUDI. Hvala im jos jednom!

Stanje u požeskom dispanzeru za žene je alarmantno. ne samo da je usluga katastrofalna- čekanje po tri/četiri sata na pregled koji traje dvije minute, nije za nikoga dobar. Ginekolog ne uspije pregledati žene za ono vrijeme koliko se ona nalazi u ordinaciji. Osim toga nema onog verbalnog kontakta da vam objasni sve što vas zanima. Trudnice koje su na održavanju trudnoće također čekaju toliko dugo. Dr. Simia je posebno neugodan u slučaju da se trudnica udeblja više od onog koliko on tolerira u trudnoći. Nerijetko se služi pogrdnim rijećima, a tijek trudnoće nikako ne objašnjava. Kao prvo trebali bi organizirati svoj rad i prema pacijentima se ophoditi humano.

Nedavno je u Općoj Bolnici u Ogulinu jedna moja prijateljica (nema mogućnosti doći na Vaše stranice), rodila curicu mjesec i pol dana ranije na drip. Tijekom cijelog porođaja, točnije rečeno muke (djevojčica je rođena s nogicama naprijed) dr Dokmanović (inače, čovjek pred penziju) je zajedno sa (nazovimo ih) sestrama zbijao neugodne šale na račun rodilje. Da bi sve bilo još gore, djevojčica je rođena sa teškim urođenim defektom. Mene zanima, jesu li se i tada smijali muci te jadne majke?

Dogodilo se meni,ali nisam ni prva ni zadnja.
Trudnica sam i iz nekih razloga koji su za neku drugu priču ne idem ginekologu u Ivanić-Gradu. Moja ginekologica mi je dala uputnicu (crvenu,a ne crnu) za vađenje krvi i urina i ja sam ne sluteći ništa otišla u Dom zdravlja Ivanić-Grad jer mi je to bilo najjednostavnije. No tamo me na prijemnom šalteru napao g.Blazak da mi ta uputnica ne vrijedi jer nije od ginekologa koji radi u tom domu zdravlja i da on prima samo njegove pacijentice.
Iznervirana i ljuta odmah sam nazvala HZZO i tamo su mi rekli da znaju za taj problem,ali iako on ima ugovor sa HZZO-om,oni mu ne mogu ništa. On je jedini na tom području i ponaša se kako hoće iako je moja uputnica dobra i trebao me primiti.
Zanima me tko je nadležan za takve "provincijske šerife" i tko će tome jednom stati na kraj!?!

Poštovani,
ž elim se požaliti najviše na ortopediju Umag, a i na općenito stanje u našem domu zdravlja.
Imamo jednog jedinog ortopeda, od kojeg svi zaziru, dr.Zamboni. Da ne duljim priču - samo ukratko: bebe se gipsaju, zbog krivog polozaja spavanja, od 3 mjeseca do godine dana (uz naplatu), ulošci se preporučuju na pogled, izrađuju bez otiska stopala i masno naplaćuju, a onda nema te cipele u koje ih možete umetnuti. Što se odraslih tiče, s ulošcima je potpuno ista situacija, a ostali problemi se također rješavaju "od-oka-tivnom" metodom. Kad kod svog doktora zatražite uputnicu za Ortopediju Lovran, ne možete je dobiti - jer Umag ima ortopeda. Jedino dječja doktorica izdaje uputnicu za ortopediju Lovran, budući da prema djeci ima više samilosti. Svi znaju kakvog ortopeda imamo, svi bježe i plaćaju pregled kod Peharca, a umaški dom zdravlja i dalje drži jednog nesposobnog doktora u službi.
E sad tu je i drugi problem našeg Doma zdravlja: trebate li bilo kakvog specijalistu, koji u Umag dolazi jednom tjedno ili mjesečno, dobro ćete se načekati, a onda i platiti pregled jer ON dolazi iz drugog grada. Naravno, svih naruče u 13.00 sati, tako da opet čekate do 17-18 sati na pregled. Tražite li uputnicu za Pulu ili Rijeku, jedva ćete je dobiti, ali bez putnih troškova. Bolje je i to nego čekati mjesecima, jar vas svakako košta pregled. Ali doktori opće prakse uvijek vam prvo preporuče da odete privatno kod "tog i tog" doktora (njegovog prijatelja).
Znam da je i u drugim manjim mjestima loša situacija, a zbog toga penzioneri prodaju kuće ili stanove i kupuju garsonjerice u većim gradovima, da budu bliže doktorima.

Ovu priču ne iznosim da blatim osoblje i bolnicu u Čakovcu, ali sam ogorčen s onim što sam doživio. Sve je počelo sa EEG-om mojeg djeteta na koji je ono bilo HITNO upućeno. Sama pretraga je napravljena je isti dan (ponedjeljak) i to je zaista za svaku pohvalu. No snimka EEG-a ne vrijedi nista ako liječnik ne očita nalaz. Tu su nastali problemi. Rečeno nam je da nalaz u navedenoj zdrastvenoj ustanovi moze očitati jedino dr. Hrastić. Tehničar koji je radio EEG rekao je da doktorica radi isti dan u noćnoj smjeni i da će nalaz biti očitan sutra ujutro. Supruga je nazvala slijedeće jutro (utorak) i rečeno joj je da doktorica tokom svoje noćne smjene nije imala vemena za očitanje nalaza, bez obzira sto je hitno. Nismo se uzrujavali i pitali smo kada radi doktorica Hrastić slijedeći put. Rečeno nam je sutra (srijeda). Kad je supruga nazvala u srijedu (oko 10 sati) medicinska sestra rekla je da nalaz još nije očitan, ali da će biti sigurno danas oko 15.30h.
Kad je supruga nazvala u navedeno vrijeme, javila se čistačica i rekla da su svi otišli doma u 15 sati, a doktorica Hrastić u 14 sati.
Tad samo stvarno bili očajni i zvali smo sva moguća poznanstva i veze za pomoć. Uz te veze, slijedećeg dana (četvrtak) uspjeli smo saznati da je nalaz očitan i da dr. Hrastić radi taj i slijedeći dan (petak) u jutarnjoj smjeni. Naravno informacije smo željeli provjeriti telefonski, te se naručiti za pregled. Javila se medicinska sestra (kojoj na žalost ne znamo ime, ali sigurno ih tamo nema više od dvije, tri) koja je hladno rekla da traženi nalaz jos uvijek nije očitan i da se javimo poslije 16 sati telefonom, da će onda sigurno biti očitan. Tu je mojoj supruzi prekipjelo i reka je toj sestri da mi znamo da je nalaz očitan i neka jos jednom provjeri ono što nam je rekla. Nakon par trenutaka javlja se ona i ispričava se, da nije vidjela, te da je dotični nalaz ipak očitan. Na pitanje kada možemo doći na pregled kod dr. Hrastić, ona odgovara da je danas nema, te da ne zna kad radi jer nema raspored, te da nazovemo poslije 16 sati za dogovor. Na to joj je supruga odgovorila da mi znamo da je ona danas i sutra tu, te da poslije 15 sati u toj ambulanti nitko ne radi, jer se javljaju čistačice. Dotična medicinska sestra nije više znala što bi rekla, pa je lupila slušalicom o stol, a na telefon se javila druga sestra koja je očito sve slušala i rekla supruzi da možemo doći odmah na pregled ili do 14 sati. Tu se je završila nasa priča s navedenim odjelom, odnosno ambulantom. Neki zaključak tesko je navesti, jer stvarno ne mogu reći zbog čega se ove stvari događaju. Da li je uzrok direktiva liječnika ili medicinske sestre tog odjela na svoju ruku odbijaju pacijente...
Svakako za kraj jedan savjet, ostavite se telefonskog informiranja i naručivanja, jer očito je to premoderna vrsta komunikacije za naše zdravstvo. Jedino molim Boga da više nikad ne trebam usluge dr. Hrastić i njenih sestara. Hvala.

Kada sam imala 6 godina 2001 godine na glavi radi šetnje po šumi dobila sam krpelja. Nekoliko dana poslije osijetila sam da mi je na glavi neka kvrga. U tom slučaju to nije bila nikakva kvrga nego krpelj. Isti dan kad sam primjetila isli smo na hitnu da mi doktori izvade krpelja. Kada smo došli na hitnu doktorica me legla na ležaj. Hitna nije imala niti jednu tekučinu koja bi mogla olakšati malenu operaciju moje glave. Doktorica mi je krpelja vadila smo sa pincetom, bez ikakvih pomoćnih tekućina. Naravno taj zahvat nije uspio. Na glavi mi je ostala nožica krpelja, i to mi se upalilo. Poćelo me svrbiti i peći. Išli smo u Rijeku na Kantridu gdje su me odmah primili i doktor je rekao da smo došli na vrijeme jer da smo čekali moglo bi doći do unutarnjih povrijeda moje glave. Svi su bili jako ljubazni , doktori i medicinsko osoblje. Operacija je izvrsena pod anestezijom gdje je trebala suglasnost mojih roditelja. Sve je prošlo dobro zahvaljujući dr. mislim da se zvao Vukas i medicinskom osoblju na čemu im hvala!!! Dan danas nemam nikakvih problema što se tiče toga. Još jednom im puno hvala.

U kasnim sam tridesetima. Obje bake su mi umrle od bolesti srca, otac ima anginu pektoris. Dakle, genetski potencijal postoji. U zadnje vrijeme ne osjećam se dobro. Posao mi je dosta stresan i ponekad kao da će mi srce iskočiti kroz vrat. Dva - tri puta tjedno mjerim tlak i vrijednosti su uvijek oko 150/100, ponekad 180/150, a tek vrlo rijetko gotovo normalni 140/90. Nakon dva slučaja kad sam se gotovo onesvjestio otisao sam kod svojeg doktora opće prakse i dobio uputnice za laboratorij, internistu itd.
Bio sam spreman na sve što me je čekalo, i na utrošeno vrijeme i na utrošeni novac i na uglavnom prepterećene zdravstvene radnike bez vremena za pacijente, ali na ono sto me je početkom ovog mjeseca, dočekalo kod interniste, izvjesnog dr. Drufofke, e to si nisam mogao zamisliti. Razgovor je započeo s pitanjem "I šta je Vama ?". Kad sam izrazio svoje sumnje u zdravlje srca i krvnih zila, kao i želju da provjerim stanje svoga zdravlja dotična osoba me je gotovo izbcila iz ordinacije jer da je tu mjesto za bolesne, a ne za one koji neznaju šta im je !!!! Nakon što sam pokušao pitati je li taj isti tip u bijeloj kuti ikada čuo za prevenciju i kokliko je ona u stvari bolja od sanacije dočekala me jos veća bujica sasvim neprikladnih izraza koje ovdje ne želim ponavljati. Nije mi preostalo drugo nego da odem i pozdravim dotičnog s "Vidimo se poslije prvog infarkta". Ne pada mi na pamet ikada više kročiti u tu takozvanu zdravstvenu ustanovu, osim možda u pratnji odvjetnika, a što i drugima savjetujem. Drufofku i njemu slične uopće ne zanima vaše zdravlje. On je tu da odradi svoje radno vrijeme, pokupi nešto koverti i vrećica i ode doma ili negdje u fuš zaaraditi jos kakvu pinku.

Prije četiri mjeseca, kad sam ja rađala, rodilište je bilo u privremenim prostorijama jer se bolnica preuređuje. Razumijem. Ono što ne razumijem je zašto u pripremi prozori nisu bili oprani i zašto rodilje nisu bile zastićene od pogleda radnika, koji su bili na 10 metara od njih i mogli sve lijepo vidjeti. Isto tako zamjeram što u pripremi nije bilo nikakve privatnosti, pa sam i klistiranje morala podijeliti s još jednom rodiljom. Želim reći da je osoblje bilo više nego u redu, ali da su uvjeti u kojima ti ljudi rade katastrofalni. Isto tako, nema organiziranog tečaja za trudnice, pod izgovorom da to žene ne zanima jer očevi ne mogu prisustvovati porodu. Dakle, razumiem gradnju i preuređenje, ali ne razumijem kako odjel koji se bavi tako osjetljivim poslom može biti sveden na tako skučeni i zapušteni prostor, tim više što u Koprivnici raste natalitet.

U Čakovečkom rodilištu dr. Škvorc koji je šef ginekološkog odjela očekuje najmanje 200 eura prije poroda, da bi bio prisutan na porodu. Ovaj podatak moguće je i dokazati. Ako pacijentica smatra da to nije dužna dati, jer mu je to posao, onda joj se desi sve sto se desilo meni (2. porod - 18 bezuspjesnih sati na dripu i nakon toga carski rez; 3. porod - zavlačenje induciranog carskog reza tako dugo da se dijete rodilo s aspiracijskim mekonijskim sindromom i skoro umrlo). Nažalost ovakvih priča u toj bolnici ima puno, a svi to prihvaćaju kao normalno ili se busaju da to treba spriječiti ali se na kraju pokore i plate. Doktori ginekolozi su svi međusobno u svađi. Dr. Muha e imao jedan slom zivaca ali je zbog nedostatka stručnog osoblja vrlo brzo nastavio raditi. Dr. Topličanec (šef rodilišta) je iznimno gruba i osorna, a ostali doktori su prilično nezainteresirani, nisu grubi ni nepristojni , ali nisu baš ni od pomoći. Babice su OK, bar su meni bile, osim jedne starije Katarine koja je vrlo gruba i često vrijeđa rodilje.
Sestre na odjelu su dosta ravnodusne, osim jedne Marije (nazalost ne mogu se sjetiti prezimena) koja je iznimno susretljiva i stvarno pomaže, pa porodilje s nestrpljenjem očekuju njenu smjenu.
Najbolju ocjenu mogu dati za neonatologinji Medlobi-Vinković koja je iznimno susretljiva, realna, zaista sve objasni, a usto je i vrlo stručna te je u stanju sve učiniti za bebu i potegnuti i svoje privatne veze ako treba. Bebe u kritičnom stanju voze se kombijima hitne pomoći 2 sata do Zagreba jer se nitko ne sjeti (ili se ne želi) pozvati helikopter, a kad smo mi kao roditelji to trazili, s podsmjehom su nas odbacili. Kad sam kritiku na ophođenje koje sam doživjela u bolnici izrazila pismeno dr. Škvorcu i ravnatelju bolnice, pozvali su me na razgovor i prijetili odvjetnicima.

Imala sam sreću susresti osoblje hitne medicinske pomoći u Sinju koja odgovorno, mirno a ćesto i uz manjak sredstava odlićno obavlja svoj posao.
Posebna pohvala dr.Zeljki Ivandi, dr.Ivani Marasovic i dr.Djugumu a i svim drugim liječnicima i medicinskim sestrama i tehničarima.

Željela bih samo pohvaliti sve doktore i sestre koji tamo rade. Moj je tata bio operiran u toj bolnici prije par tjedana i znam da bi mu bilo puno drugačije da je bio u nekoj drugoj bolnici. Tamo su ljudi ljubazni i pažljivi, nemaš se na šta požaliti, tako barem kaže moja mama koja je cijelo vrijeme bila tamo. Želim samo reći još jednom hvala!!!!!!!!!

Premda ništa neće promijeniti želim se potužiti na rad dr. Banića u Psihijatrijskoj bolnici.
Ne moram reći o kakvoj vrsti pacjenata se radi. Već sam naziv ustanove govori za sebe.
Imenovani doktor toliko se ružno podnio prema meni i mojoj majci prilikom posjete našoj sestri i kćeri koja je nažalost smještena u bolnici, da nema riječi kojima bismo mogle opisati naše stanje i ono što smo osijećale nakon njegovih riječi, doslovno: "nemore se njoj ništa više pomoć, cura je luda. zato i je kod nas."

Drago mi je da sam pronašla ovaj site da mogu nešto iznijeti što me mući već nekoliko godina.
Naime otprilike prije 3 godine na godišnjem odmoru došli smo u Dom zdravlja u Biograd na Moru zbog nekakvog crvenila na ruci. Tamo su nas uputili na turističku ambulantu gdje su nam taj pregled i naplatili. Da li mi plaćamo zdravstveno osiguranje da bi bili osigurani u cijeloj Hrvatskoj ili Biograd na moru nije u Hrvatskoj ništa mi nije jasno ili mi nismo hrvati niti hrvatski državljani kad smo u dalmaciji tj. turisti. Koliko je meni poznato cijela Dalmacija liječi se u zagrebačkim bolnicama i za to ne plaća ništa, a mi za jedan pišljivi pogled na ruci platimo sjećam se točno 65,00 kn .
S toga zaključujem da kad ljudi iz Dalmacije dođu u Zagreb oni tu i pripadaju, ali kad ljudi iz Zagreba i drugih gradova dođu u Dalmaciju onda oni tamo ne pripadaju - jer su turisti pa ih treba kazniti zbog toga.

Pa ovako, ja studiram VMS za fizioterapeuta i sigurno ne bih ovo pisala da ne znam neke osnove dobrog, nazovimo ga tako, odnosa izmedju zdravstvenih radnika (zr) i pacijenata (pac), odnosno odnosu zr prema pac. Išla sam na vađenje konaca kod svog doktora, a prethodno sam nazvala telefonom i pitala do kada rade sa pacijentima, jer nisam bila u mogućnosti da idem tog trenutka, tj.ranije! Pošto sam dobila odgovor da je rad sa pacijentima do 19 sati, ja sam se iz nekih razloga tamo pojavila nešto pre 19, i dobila sam odgovor da idem kući te da dođem sutra, uz obrazloženje da zdr.iskaznice primaju samo do pet sati, te da su već sve instrumente stavili u sterilizator, zatim kako je već pao i mrak, nista se ne vidi i još razno razne izgovore ! Naravno pri tome svemu, odnos prema meni je bio veoma arogantan!
a sad pogled na sve to! Radno vrijeme im je do 20:30,a RAD SA PACIJENTIMA DO 19:00, i naravno predaja zdr.iskaznica do 17:00! To znači,da ako do tada završe sa svim pacijentima, imaju slobodno 3,5 sata ...što znači da se, koliko sam čula već i od ostalih pacijenata, pokupe se i odu kući ! Ako je već predaja zdr.iskaznica do 17:00 zasto to ne napišu na vrata da se zna, ali zasto bi se i to poštovalo ako njima i posle tog dodje pacijent kome treba određena pomoć ! Zdravstveni radnici su dali svoju zakletvu, bila to Hipokratova, ili Florens Najtingel da će u svakom trenutku bez obzira na bilo šta prići u pomoć kome je ista potrebna! To se ovde nikada ne poštuje, a trebalo bi! Osim toga, kada i primaju pacijente, u međuvremenu se može desiti da dođe neko poznat njima i idu preko reda, tako da onaj koji je trebao biti na redu 3 ili 5 bude na redu recimo 20-ti! Naravno, da naglasim, nikakve pritužbe nemam na doktora, nego na med.sestru preko koje sve ide! Ime dok. je Slobdan Macut, a med.sestre je Zorica, kojoj na žalost ne znam prezime!
U svakom slučaju, znači da kada bi proslo 17:00 sati do kada se predaju zdr.iskaznice i došao im pacijent kojem je preko potrebna pomoć, med.sestra bi jednostavno rekla da neprimaju više pacijente pa makar isti i umirao!
Hvala puno !!

Htio bi zahvaliti dr. Hrvoju Stipiću za brzoj i kvalitetnoj njezi koju mi je pružio za vrijeme mog iznenadnog i kratkog boravka u Magdaleni prije 10-tak dana. Iako imam samo 32 godine zbog obiteljske povijesti prebogate srčanim tegobama čak i u ranoj dobi sumljalo se da sa srcem nešto nije u redu. Na sreću nije srce, a što je od toga se ne umire.

Dijete od 12 godina kod spec.ortodonta u Korčuli mora čekati tri godine da bi dobilo mobilni aparat !!!

Navedena ustanova nema dežurnog stomatolog nedjeljom i to za područje od oko 40.000 stanovnika, te pacijente šalju u Osijek. Osijek je udaljen "samo" 55 km u jednom smjeru !!!

Dr. Merkaš, OB Zabok-Bračak. Liječnik koji je negirao dijagnozu kolege, ignorirao moždani udar, a nije htio napraviti obradu da to potvrdi ili opovrgne. Prilikom hitnog prijema, čekalo se dr. Merkaša 3,5 sata, a kad je došao, vidno ljut, rekao je kako kćer u pratnji laže o anamnezi bolesnika, a bolesnik ne govori jer je pijan. Govorimo o bolesniku koji nije konzumirao alkohol. Bolesnik je tako "prohodao" taj moždani udar. Nekoliko tjedana iza toga uslijedio je opsežni moždani udar, napravljena obrada na neurologiji Sv. Duh, na CT-u potvrđen prijašnji i evidentiran novi moždani udar. Bolesnik je ležeći, nepokretan, teško komunicira, nemiran. Kako se stanje kompliciralo, razvila se i bubrežna insuficijencija, a zbog prisutnosti krvi u mokraći, bolesnik je opet poslan na obradu u OB Zabok. Zbog neurološkog statusa pregledao ga je i dr. Merkaš, i uveo antipsihotik u terapiju, da bolesnika smiri i uspava, s napomenom da treba prilagoditi dozu, ali prilagodbu doze nije započeo. Bolesnik je umro. Da nije bilo nemara dr. Merkaša pri prvom susretu bolesnik bi možda još neko vrijeme poživio? Kako bez adekvatne obrade tvrditi da se radi o alkoholiziranom stanju, a ne o moždanom udaru? Vjerujem da to i laik može procjeniti, a kamoli ne liječnik specijalist poput dr. Merkaša. Ovo je samo jedan žalosni primjer iz OB Zabok koji se dotiče dr. Merkaša, ne navodim druge jer me se direktno ne tiču, ali ustvari tiču se svih nas koji kad-tad u istoj toj bolnici nešto trebamo. Zar je takvo stanje nemoguće promjeniti? Zar je dopustivo da jedan takav liječnik provodi svoju samovolju? Ovdje se radilo o starijem bolesniku, ali to ne umanjuje jačinu propusta dr. Merkaša. Nadam se da će i ovaj vapaj za promjenom nešto pridonijeti, da će i ova crni primjer negdje poslužiti da stvari krenu na bolje ako je to ikako moguće.

Mogu samo dati pohvale za gospođu Čirjak Lidiju. To je jedna draga patronažna sestra.

Pacjentica od 75 godina, multipla skleroza u anamnezi, jedan prohodani moždani udar i još jedan opsežni nakon toga doveli su je u vrlo teško stanje: nepokretna, kateter, nazogastrična sonda, povremeno kontaktibilna; sve u svemu pacjent kakvog se svi žele rješiti sa svog odjela. Bila je u SB Krapinske Toplice na rehabilitaciji, ali se stanje zakompliciralo urinarnim infektom i hematurijom te je tamo uveden antibiotik i trebala je biti premješena na odjel interne u Kr Toplicama na daljnju obradu, ali dr. Ciglenečki, spec. internist, nije ju htio primiti na odjel jer oni ne primaju "šašave pacjente" već je u dogovoru s dr. Balagovićem, spec. urolog iz OB Zabok, premještena na kirurgiju Zabok na obradu. Kirurgiju zato jer OB Zabok nema nefrologiju već se time bave urolozi koji imaju nekoliko kreveta na kirurgiji i djeluju u sklopu kirurgije. Stanje se pogoršavalo vidno, a nas je nakon 4 dana pozvao dr. Balagović da je baka u redu, obrada gotova i da će ju sutra otpustiti kući. Na opće zaprepaštenje upitali smo da li pričamo o istom pacjentu?! Nije ga ništa zanimalo već je inzistirao na svome, vrlo bezobrazno i arogantno, no kako je ipak bilo jasno da ona nije pacjent za kućnu već za bolničku njegu rekao nam je neka dogovorimo krevet u SB Novi Marof i premjestimo ju tamo, a dotad neka platimo neki dom. Zar pacjenti sami dogovaraju premještaje? Otkad? Na to je rekao neka se obratimo sestri Mariji koja dogovara premještaje, ali sigurno nećemo dobiti mjesto za baku, a ona sljedeći dan mora kući. Htio je slobodan krevet. Sestru Mariju nismo našli, a kako imamo dosta poznanstava uspjeli smo dogovoriti krevet za baku u SB N. Marof. Dr. Balagović je bio jako iznenađen što smo uspjeli dogovoriti tako nešto, još se i izrugivao da je obrada kod njega gotova. Nije učinio ništa, ni sedimentaciju provjerio da vidi što je s upalom, nastavljena je antibiotska th iz Kr Toplica i to je sve. Baka je preminula u Novom Marofu isti dan kad je premještena iz Zaboka, još nismo imali ni otpusno pismo iz Zaboka. Ovdje želim napomenuti da je dr. Balagović bio krajnje bezobrazan i bahat, bez imalo razumjevanja obitelj. A osoblju SB Novi Marof svaka pohvala, toliko srdačnosti i humanosti od strane liječnika i sestara nismo očekivali. U Zaboku se gradi nova bolnica što je za svaku pohvalu, ali je žalosno što će u njoj biti takvo osoblje, nadam se da će se do završetka gradnje nešto ipak promjeniti.

Pozdrav i veliko hvala dežurnoj sestri ( somewhere from B&H) i liječnici HMP Korenica na pomoći koju su mi pružile uz lijepu riječ i smješak, iako sam za svoje stanje ( glavobolja izazvana prekomjernim konzumiranjem soka od grožđa) sam bio kriv.
Nakon njihove intervencije bio sam kao nov i sretno stigao kući svojoj djeci. Napomena: i sam sam liječnik, ali one to u početku nisu znale !

Kad vas nešto boli, naravno, idete kod doktora. Kad su u pitanju problemi sa ženskim organima i posjet ginekologu, ni jednoj ženi nije baš svejedno i ne odlazi kod ginekologa s oduševljenjem. Međutim, kad se već odlučite ići kod ginekologa, skoro bez razmišljanja mu vjerujete. Ovo je upozorenje svim ženama da NE VJERUJU svakom doktoru i ako treba neka sumnjaju u njegove "sposobnosti"!
Ja sam prilično mlada, ali kad se pojavio problem sa ženskim organima, skupila sam hrabrosti i odlučila otići kod doktora Gržančića. Međutim, on vas kad dođete kod njega ne pita šta vam je ni zašto ste došli nego vas pregleda i NAPAMET vam da lijek i šta je još gore antibiotike. Zna se da ako postoji problem, prvo i osnovno je pronaći uzrok i onda odlučiti čime će se to liječiti. I da, on vam ne objasni o čemu se radi tj. zašto vas nešto boli ni šta vam je jer, naravno, uvijek je gužva i zašto bi vama pridavao pažnju.
Nakon nekoliko pregleda i nakon nekoliko napamet danih lijekova, moj problem se nije rješio. Onda sam odlučila otići u privatnu ginekološku ordinaciju (i platiti 400 kn za pregled od 5min., jer u Hrvatskoj vrijedi pravilo da dok ne platiš nemaš ništa!) gdje su me pregledali i uputili me na daljnje preglede jer se situacija kroz cijelo to razdoblje krivog liječenja zakomplicirala.
Nisam spominjala baš sve detalje mog slučaja jer smatram da to nije toliko bitno. Ovom pričom htjela sam upozoriti sve žene da uvijek potraže drugo mišljenje. S doktorom navedenim u ovoj priči puno je pacijentica imalo problema, ali nikako da se išta poduzme. Svih je strah i kad ih više ništa ne boli zaborave na sve komplikacije. Mislim da bi svakako trebalo nešto poduzeti, poslati inspekciju pa neka se vidi kako tko radi, jer njega nije briga vjerujte. Da ga je briga, saslušao bi vas i priznao kad pogriješi, ali ništa od toga nećete dobiti. Ja stvarno ne želim nikome ništa loše, ali od doktora očekujem da zna svoj posao, a ovdje to očito nije slučaj!

Godinama sam pacijent liječnice Lidije Belina kao i cijela moja obitelj. Što reći nego najveće i najljepše pohvale za tu osobu kao i za njenu med. sestru. One su oličenje ljudskosti i smirenosti, vedrine i razumijevanja. Primjer mnogim liječnicima! Veliko hvala !

U Hrvatskoj se događaju svakojake nabuloze, a čini se da je zdravstvo pravo plodno tlo takve stvari. Naime, je li igdje na svijetu moguće da se ukine sasvim pristojno, netom uređeno rodilište, sa klimatiziranim sobama, sa timom kojeg se samo može poželjeti, te da su žene s otoka primorane na porođaje u rodilištu Split, koje je "ishvaljeno" u ovom portalu. Iskreno veliko hvala dr. Jašiću, sestrama Loliti, Nevi, Fanici i svima ostalima, u nadi da će se netko ipak sjetiti da Brač ima svoje rodilište i da rodilje i bebe ne trebaju prolaziti kalvariju splitske rađaonice.

Ovo je jedno veliko HVALA predivnom osoblju ambulante pag, koji bez nervoze, sa krasnim opuštenim i ljudskim pristupom pomažu svakome, bio on mještanin ili turist kao moj sin i ja, koji je došao sa bolnim uhom i suzama, a otišao sa osmjehom, a ja sa olakšanjem, jer sam se već pripremila na uobičajeno šikaniranje od strane doktora i sestara. A ljekarna je kruna svega! Lijek nisu imali i umjesto da me pošalje nazad doktorici po novi recept, ljekarnica je nazvala liječnicu i provjerila mogućnost zamjene lijeka! E da je takvih više, ne bi trebala ni ova stranica! Jedan veliki pozdrav i hvala još jednom liječnicima i ljekarnicima u gradu Pagu! budite primjer i ostalima!

Kad sam došla na Hvar za ljeto morala sam u lječnika. Iako nije bilo hitno nisam htjela ići kad se vratim već odmah. Čekala sam od 11- 12.30 dok je taj jedan jedini liječnik u cijelom mjestu (4500 stanovnika + turisti) radio svoj posao. Ikad sam konačno dosla na red nekome je pozlilo i doktorica je otišla. Nitko nije bio pozvan da je zamjeni. Čekali smo dugo i svi su odustali osim mene. U 2 sata se vratila i rekla da je preumorna za primanje pacijenata, da je druga doktorica u smeni od 3. OK. Nema frke. Umedjuvremnu su došetala 2 tipa i ona ih je na moje iznenađenje primila., a ja sam ostala čekat drugu koja je bila dosta histericna. Preko volje me se riješila.